Autori Na vrh
P
Prijateljica

Imam dvije prijateljice. Lijepe su i pametne i dobre. Što i mene čini takvom u njihovom društvu. Izvan tog društva stvari su nešto objektivnije. Ali to nas se sada ne tiče. Dakle, imam dvije prijateljice i one ne poznaju jedna drugu. Žive na različitim stranama, kreću se u različitim društvima, vole različite filmove, slušaju različitu glazbu. Knjigu koju jednoj mogu preporučiti, drugoj ne moram ni spominjati i obrnuto. Jedna je karakterna demokratkinja, druga nije. Jedna vjeruje da Bog zna što se odvija u našim životima, druga ne vjeruje. S jednom pečem punjene piceke, drugu nutkam mahunama. S jednom nema boljega nego se zavaliti ispod nekog stabla i slušati tišinu, s drugom je pet kilometara po pješačkoj stazi tek zajutrak. 

U svim važnim životnim trenucima nazvala sam ili jednu ili drugu. To je ovisilo o tome kakvog je predznaka važan životni trenutak bio. Naime, jednoj dolazim ili je zovem kad sam sretna i radosna, drugoj kad sam nesretna i tužna. Ova prva ne bi znala što će sa mnom kad sam tužna i nesretna. Nije da joj nisam došla par puta i u takvom izdanju, ali ona nije znala što bi, pa ni ja nisam znala i onda smo tako neznalački postajale neko vrijeme i razišle se. Ali kad sam bila sretna i kad mi je išlo od ruke, bila bih dolazila upravo njoj. Jer nitko se tuđoj sreći ne zna radovati tako bezinteresno i tako podržavajuće kao što to ona umije. Ne misli da ljudi sreću moraju zaslužiti, ne pomisli da će je sada manje biti za nju kad se meni već osmjehnula, ne ljuti je i ne čini nervoznom tuđa sreća. Pliva s njom kao najvještija morska riba i osmjehuje se od uha do uha, kao da se, eto na, njoj ovog trenutka slučila. Kad sam žalosna, kad me tište brige i na vrat mi se natovari nevolja, e tada zovem ovu drugu prijateljicu. Ona će me sućutno slušati. Daleko je. I viđam je rjeđe, ali prava se sućut može čuti i telefonom. Onda će se slagati sa mnom pa će me blago zaokretati prema mogućem rješenju, ako ga ima. Možda iznese i koji primjer vlastite boli. Neke nesreće koja je bila i koja se uspješno riješila te će tako i moja. Sva je puna sentimenta. I nekako imam osjećaj da me više voli kad sam tužna i kad mi ne ide. Katkad je ja zbog toga malo manje volim, ali to već zna i poslovica: Pomozi sirotu na svoju sramotu, tako da to i nije neka novina.

I pitate se čemu priča? Pa zapravo sve je u redu, muči me samo jedna  stvar: 

Koja sam ja od te dvije prijateljice nekoj trećoj i gdje živi, kakvu glazbu sluša i koje knjige čita moja savršena trećina? 

Evelina Rudan