Autori Na vrh
N
Nogomet

Hoće li poludjeti odmah ili malo poslije? Marko ju je danas istukao i ostavio, jednostavno se spakirao i otišao, ali ona ga i dalje voli bez obzira na to što je neplodan, pa ne mogu imati djecu. Ovaj dan baš i nije njezin dan. Smisao za humor, koji je oduvijek imala, negdje se najednom posve izgubio. Zamahne rukom u namjeri da baci mobitel u zid, da ga razbije i tako barem malo razgali ranjenu dušu, ali u istom trenu odustane, što je dokaz da još nije dovoljno pijana ili dovoljno ranjena, i da je jadna, bijedna i proračunata, čak i u vlastitoj nesreći. Dok joj je ruka s mobitelom još bila u zraku sjetila se, vidi ti kukavice!, visine svoje plaće na radiju, rate za Peugeot te ostalih mjesečnih izdataka i shvatila da si ne može priuštiti ni jedno obično razbijanje telefona primjereno situaciji. Sjetila se i kolegice Marije Bodalec koja joj je nedavno rekla da si može priuštiti samo dva mobitela godišnje ako zbog nečega poludi i poželi razbiti nešto što joj je odmah pri ruci. Eto, a ona si ne može priuštiti ni jedan jedini, pa tako ne može biti u trendu histeričnih razbijanja mobitela o zid i ostale čvrste površine.

 

Gadi se sama sebi zbog toga što nije u stanju baciti mobitel u zid. Zar čak ni mobitel ne može razbiti o zid? Zar ni vlastitu dramu ne može imati? Zar ni vlastitu nesreću ne može proživjeti dostojanstveno i divlje? E, pa sad joj je stvarno dosta! Osjeti navalu ljutnje i snage. Umjesto da razbije mobitel, ode ravno u radnu sobu, čvrsto obuhvati rukama laganu Markovu radnu fotelju s kotačićima, digne je i divljački udara njome o pod, a zatim i o Markov radni stol vičući uzastopce istu čudnu rečenicu: ''E, neće to samo tako proći, najdraži!'' Polugola žena razbija namještaj. Mjehurići sline pomiješani s pjenom pojave joj se u kutovima  usana. Obliže ih jezikom i proguta te nastavi udarati foteljom sve jače i jače. Kad je zaključila da je fotelju ipak djelomično razbila, zadihana ode po bocu, otpije nekoliko gutljaja vina, obriše nadlanicom usta i odluči malo razmisliti o svojoj situaciji. A da o tome razmišlja uz neki fini koktel  u nekom kultnom zagrebačkom kafiću? Da, ali ondje bi srela poznate ljude. Ne, danas joj nije do masovnog druženja, iako osjeća potrebu da s nekim podijeli svoj jad. I onda se sjeti Agate, najbolje prijateljice. Pronađe njezin broj u mobitelu i pritisne tipku idući prema ormaru s odjećom. Javi se Agata. Hvatajući zrak, zadihana joj histerično objasni o čemu se radi. Da, kaže Agata, doći će otprilike za pola sata, samo da osuši kosu i da se spremi. Smiri se, ohladi se, uzmi tabletu za smirenje, nije to ništa strašno, i mene su ljudi zlostavljali i ostavljali, oh, da, itekako, samo polako, smanji vino, napravi jaku kavu za nas, pusa!

 

Dobra Agata, prava prijateljica, jedna od rijetkih, u stvari jedina kojoj se može potpuno povjeriti. Agata, najbolje lijevo krilo u timu ženskoga nogometnog kluba u kojem su zajedno igrale na trećoj godini novinarstva. Naravno, bila je to Agatina ideja. Agata Šoštarić pokazivala je već u gimnaziji sklonost naprednim idejama, ali i čudnu sklonost onim bizarnim. Voljela je vino i glazbu, najviše punk, a hobiji su joj bili streljaštvo i origami. Kakva kombinacija! Povrh svega bila je uvijek odlična učenica bez obzira na svu gomilu željeza koje je nosila na sebi. A kad su se zajedno upisale na novinarstvo, jedine iz njihova razreda, Agata je nastavila sa svojim ''morskim idejama'' i, što je najzanimljivije, te je ideje najčešće i ostvarila. Na primjer ona njezina ideja o nezavisnom studentskom magazinu, mjesečniku, koju je gorljivo iznijela uz gorki pelinkovac u restoranu Palić, ostvarila se prilično brzo. S obzirom na to da su njih dvije studirale u vrijeme kad je Hrvatska bila u ratu, Agata se angažirala i u oštroj kritici inozemnih medija koji su pisali o situaciji u Hrvatskoj, pa je pisala kratke prigodne tekstove za jedan mali fanzin antiratne kampanje; sudjelovala je svojim tekstom i u jednom antiratnom tematskom bloku. Osim pisanja svestrana Agata razmahala se i na drugim područjima; pristupila je tako nekim nevladinim organizacijama, ali i civilnim i ženskim udrugama, te je i ondje bila aktivna dajući usput podršku sve jačoj ideji o postizanju istinski civilnog društva; čak je na fakultetu pokušala osnovati literarnu grupu čiji bi članovi samo komentirali pročitane knjige, ali je odaziv bio vrlo slab, pa je na kraju odustala, činilo se da u to ratno doba nitko nije čitao ništa osim novina; dvije godine pokušavala je okupiti žensku studentsku grupu za rekreativno i alpinističko penjanje, namjeravajući nakon napornih jednogodišnjih priprema djevojke povesti u ekspediciju na Mount Everest, ali u tome nije uspjela jer nije mogla za tu ideju zainteresirati više od dvije djevojke; pokušavala je pokrenuti i studentsku radiopostaju na njihovu fakultetu, koja je napokon ipak zaživjela, ali tek nakon što su njih dvije diplomirale, i tako dalje, i tako dalje, teško je prisjetiti se svih Agatinih aktivnosti i ideja. Tako ju je jednog jutra, između predavanja, u Paliću na kavi pitala želi li se zajedno s njom upisati u klub i igrati nogomet. Ideja je, jasno, bila totalno šašava kao, uostalom, i ona ideja o penjanju na Mount Everest, koju je ona odbila, naravno, jer se nije željela penjati ni na običnu, najobičniju planinu, recimo na obližnju Medvednicu. Ali to s nogometom, k vragu, zašto ne, ionako se nikad nije ozbiljno bavila nijednim sportom.

Ostalo je povijest. Agata Šoštarić i Tina Puršić. Agata i ona. Ulazak u svijet s nepravom podcijenjenim ženskim nogometom, u znojni svijet dresova, trenirki, kopački, potkoljeničnih štitnika, steznika za gležnjeve, debelih čarapa do koljena ili štucni; treninzi najmanje triput na tjedan, ozljede, znoj, umor, upale mišića, utakmice, a sve je to trebalo uskladiti s predavanjima na fakultetu. Dinamično razdoblje, ludilo sportske aktivnosti. Činilo joj se kao da dani imaju više od dvadeset i četiri sata. Nakon samo mjesec i pol oštrih treninga njih dvije, Tina i Agata, djevojke koje obećavaju, mlade hrvatske nade, dobile su priliku i igrale svih devedeset minuta svoju prvu pravu utakmicu. Iskazale su se dobro ''novinarke'', kako ih je zvao trener, Agata na lijevome krilu, a Tina u obrani na poziciji lijevoga beka, i od tada su redovito igrale sve utakmice za svoj pobjednički klub. Zanimljivo je bilo na terenu, na travnjaku, ali i u svlačionici nakon svake utakmice. Ispod tuševa komentari, zadirkivanja, dosjetke, vicevi, dovikivanja, galama, vriska, smijeh, šale, odmjeravanje sisa, stražnjica i takve stvari. Agata je gladila i pipkala sve cure, štipala ih je i pljeskala po guzici, tobože u euforiji zbog pobjede, a najviše je to činila crnoputom desnom krilu, dlakavoj crnki Blanki, studentici ekonomije, feministici i članici jedne ženske udruge. Eh, ta Blanka. Ona se usprkos neprekidnom zgražanju svih suigračica osim Agate uopće nije depilirala, baš nigdje, čak ni ispod pazuha, rekavši da ''još ima onih koji se pale na izvorni prirodni look''. Dobro, to je bilo Blankino mišljenje, a upravo je stasala nova, mlada demokracija u ratu, pa smo morali uvažiti sva gledišta. I stvarno ih je bilo koji su se itekako palili na taj look. Jedne subote nakon utakmice Agata i Blanka su se naočigled svih djevojaka gole ljubile pod tušem i zatim su zagrljene otišle nekamo u grad. Tada je ona čula prvo autanje, prvi coming out uživo, jer je Agata prije odlaska s Blankom rekla glasno i jasno cijelome timu, svim curama, da se Blanka i ona ne žele više skrivati, da su lezbijke, da su ljubavni par i da se toplo nada kako nitko nema ništa protiv. Naravno da nitko nije imao ništa protiv osim desnoga beka, Mihaele, trgovačke pomoćnice u parfumeriji, koja je bila ljubomorna na Blanku jer je već dugo zaljubljena u Agatu. To je njoj Agata poslije ispričala; rekla je da joj je Mihaela na jednom papiriću napisala da je želi otkad se pojavila u klubu, da će je lizati poslije svake utakmice i sve u tom stilu… Njoj, naivnoj Tini, tek je te subote postalo jasno zašto Agata nikad nije imala dečka. U njihovom timu bile su tri lezbijke, što je, kako joj je nakon ''javnog priznanja'' pojasnila nasmijana Agata, za dvije do tri osobe manje od europskog prosjeka u ženskim nogometnim klubovima. ''Ali otkad ti, draga, draga Agi?'' pitala ju je ona. ''Pa već sam u gimnaziji pomalo trenirala s Elom, ali to nitko nije znao. A tebi nisam htjela ništa reći jer sam znala da si, znaš, ono, stopostotna heteroseksualka. Sestra to osjeti, draga Tinči.'' ''Agi, kurve jedne, ali meni, Tini, svojoj najboljoj frendici, niste rekle! Zar ja, barem ja, nisam zaslužila vaš privatni coming out? Zbilja, ne bih to nikad pomislila za tebe, pankericu, i Elu, tešku metalku, iako mi je bilo malo čudno kad ste se žvalile kao šašave na onom tulumu kod Janje. Mislila sam da je to samo zbog alkohola, tu smo večer popili puno vina'', rekla je i nasmijala se, diveći se još više Agati zbog toga što tako hrabro i odlučno živi život deklarirane lezbijke usprkos svim predrasudama koje su tada bile još jake. I danas su, ali u nešto manjoj mjeri.

Nogomet u zagrebačkom ženskom klubu te sezone nimalo nije patio zbog ljubavnih događaja, naprotiv, cure su bile u sjajnoj formi. Agata i Blanka izgarale su i na terenu i izvan terena, dok je ljubomorna Mihaela igrala sve bolje misleći kako će na kraju ipak Blanki preoteti Agatu. Uglavnom je njihov tim pobjeđivao i samo su dvaput odigrale neriješeno. Agata i ona igrale su gotovo sve do ljetnih ispitnih rokova, a onda su prionule na učenje. Njihova igračka karijera bila je završena, ali sve se dobro poklopilo jer je i prvenstvo bilo završeno. Treneru ništa nije bilo jasno jer su njih dvije bile vrlo talentirane, osobito Agata, dotad najbolje lijevo krilo u klubu, koja se pokazala i kao dobra golgeterica, tako da mu nije padalo ni na kraj pameti da bi se takvo što moglo dogoditi. Nagovarao ih je da ostanu, da se predomisle, da dođu ponovno na jesen, ali djevojke su to odbile, jednostavno su se zasitile nogometa. Ona je svoje kopačke pomno očistila, ulaštila i objesila na vješalicu u hodniku, a baka Elvira ponosno ih je pokazivala dugogodišnjoj prijateljici Jasni, svojoj zamjenici iz putničke agencije, kad bi joj ova došla na kavu. I nju malo čudi tako nagao završetak njihove igračke karijere. I opet su bile u Paliću, i opet su pušile i pile kavu, i opet je bilo jutro puno ideja. Zaključile su da im je dosta nogometa, uskoro će zadnja godina fakulteta, a onda panika diplomiranja i tako dalje, pa su se njih dvije, inače najbolje studentice na faksu, bacile žestoko na studij. Agata se usput i dalje bacala na superdlakavu Blanku. Eh, baš je zlobna!

 

Uh, uskoro će doći Agata, mora se malo srediti i skuhati kavu. Odabere crnu majicu dugih rukava na kojoj velikim bijelim slovima piše ''PRODIGY'' i odmah ispod malim crvenim slovima ''Smack My Bitch Up''. Kada i gdje je kupila tu čudnu majicu? Možda prije dvije godine? Možda u Zagrebu, možda u Londonu prošle godine kad je s Markom na Portobello Roadu kupovala najčudnije jeftine krpice? Ne može se sjetiti. Postala je zaboravljiva, a to dolazi s godinama, već joj je punih trideset… Eh! Brzo navuče majicu jer joj je već postalo hladno onako polugoloj. Zatim ode u kuhinju, pristavi vodu za kavu, stavi šećer, sjedne, otpije gutljaj vina, istrgne iz bilježnice list papira i na njemu napiše podsjetnik ne baš sigurnom rukom jer joj ruke još uvijek podrhtavaju od razbijanja fotelje.

 

- OTRIJEZNITI se do polaska u redakciju

- lagani doručak

- tuširanje, osnovna higijena, NIŠTA ŠMINKA, ništa na lice, ništa uljepšavanje

- redakcija, biti TOČNO u 10 sati kad dolazi Pjer, glavni urednik

- Pjeru ispričati o današnjem slučaju NASILJA, sve o tome kako ju je Marko dvaput žestoko UDARIO, jedanput čak i ŠAKOM iako zna da ona u ponedjeljak ima intervju (ona voli malo nasilja, ali ne i pravo NASILJE! dobro, to neće reći Pjeru, to da voli malo nasilja)

- predložiti Pjeru da Marija Bodalec umjesto nje napravi intervju s poznatom ženom, pjevačicom VELIKIH SEKSI USANA koja iznad gornje usne ima jedva primjetnu ZACIJELJENU SEKSI POSJEKOTINU

- otići svojem doktoru, zatražiti bolovanje od nekoliko dana i neke LIJEKOVE za hematom i BOLOVE, a zatim otići u apoteku

- nakon ljekarne otići u DUĆAN i kupiti sva ona kemijska sranja za VELIKO POSPREMANJE

- OSOBNO ovaj vikend pospremiti CIJELI stan, tako da SAV blista, pa da ga MARKO vidi, pa da on VIDI kako je ona postala UREDNA, samo AKO ona uspije u tome da se pomire, pa da ON ipak, MOŽDA, nekako s proljeća, nekad, u neko doba, jebiga, svrne...

 

Mora da je istinski poludjela. Vino ju je uhvatilo. Počela je čak pisati velikim slovima. A evo, i govori naglas. Ona, zamisli, govori naglas! Tek sad shvaća da je uzela majicu s gadnim natpisom. Pa dobro, i ona je kuja, zar nije? Svaka prava djevojka nosi glamur kuje u svojim plemenitim genima rodilje, zar ne, zar ne? Ha, ha, ha! Pa ona i nije više djevojka. Ne, ona zbilja više nije djevojka. Eh, plemenitim genima… Što zapravo znači glamur kuje? Što u stvari znači rodilja? A što znače plemeniti geni? Nije li dovoljno reći samo geni? Glamur kuje... Ha, ha, ha… Crknut će od, puknut će od… Tina, pazi, voda za kavu! Uskoro stiže Agata…

U proključalu vodu stavi dvije pune žlice kave, dobro promiješa, kapne u kavu dvije-tri kapi vode i pusti da kava malo odstoji. ''Kuja, kuja, kuja, ja sam kuja, ja sam obična urbana kuja bez trunka poezije u sebi'', mrmlja sebi u bradu. Zatim zapjeva početak pjesme Smack My Bitch Up, ode u hodnik i gledajući se samodopadno u zrcalu počinje plesati. Izvija tijelo i ritmično njiše bokovima zamišljajući kako zavodi Marka. Ona je stvarno malo skrenula… Zar nije? Onda se sjeti pjesme Bitch koju pjeva Meredith Brooks. Odmah zatim prekine prethodnu pjesmu i nastavi pjevati glavnu strofu ove druge. Divljački pleše ispred zrcala i pjeva iz sveg glasa, zapravo dere se, ludilo je u njezinu glasu.

 

I'm a bitch, I'm a lover

I'm a child, I'm a mother

I'm a sinner, I'm a saint

I do not feel ashamed

I'm your health, I'm your dream

I'm nothing in between

You know you wouldn't want it any other way

 

Kad je završila tu uzbudljivu centralnu kiticu, uspori plesne pokrete. Onda se nešto sjeti i gledajući se u zrcalu vikne najjače što može: ''Ali ja još uvijek nisam majka, you bitch!'' Prelomi se usred plesa urličući zadnju riječ nekoliko puta, zatim se rasplače i ode u kuhinju.

Milko Valent