Autori Na vrh
Đ
Đavao

Ne znam imate li simpatija za njega kao Rolling Stonesi, ali kako je bio glavni akter jedne od prvih ljudskih drama u nadzemaljskom raju Adama i Eve iz kojeg su zbog njega prognani na Zemlju, moramo ga uzeti u obzir od početka svijeta i ljudskoga vijeka. O njemu se i govori i piše jednako tako dugo, bez iznimke, u svakom književnom razdoblju naše ljudske kulturne povijesti. I nekako uvijek znamo da je to taj nečisti palatal, nešto između d i j, neka nečista sila koja uzima na sebe raznorazne oblike, ali uvijek se oda svojom pradavnom, nepromijenjenom metodom. Prvo vas zavede da iz D padnete u J, sa stabla na zemlju, barem ga tako prikazuju na prvim slikama iz Biblije, omotanog oko grane na rajskom drvetu, a onda vas napusti. To je jedna, kobna metoda, koja nikako da dođe u pamet ljudskom rodu. A druga je da se pravi naivan, i taman kad mislite da ste se složili oko nečega on posegne za nekom starom metodom, laži, krađom ii destrukcijom, a vi se, naravno, niste osigurali na vrijeme jer se ne možete u svakoj stvari prvo dosjetiti: čekaj, prvo da se osiguram od onog nejasnog druškana koji vreba na moju naivnost. I onda nagrabusimo kao Faust gdje je naširoko opjevana ta ljudska osobina da ne računa na đavla. A on, kako kaže Biblija, iskušava, i zato postoji da nas stalno iskušava. I dok god budemo oholi i ne priznali mu glavno mjesto u našoj drami pada iz zemaljskog raja, imat će nas u šaci. Ono dobro u njegovim kušnjama jest to da ne želi slavu za sebe, već želi da proslavi našu nesavršenost kada smo promašili, izgubili, uzoholili se i slično. No, ja imam jedno pitanje za njega. Nije li on malčice stariji od nas ljudi, kad su ga i Eva i Adam već zatekli u raju, i to izgleda kao jedino društvo u onom idealnom krajoliku? Pa prema tome, treba poštovati starije i ne zaboraviti da je uvijek tu i vreba priliku kad ćemo zatajiti, misleći da njega nema.

Đurđa Otržan