Autori Na vrh
Č
Čekanje

Eto riječi o kojoj uvijek možeš razmišljati, iako ti se možda više sviđa kako zvuči snijeg.

Arabeske su čekanje; drobljenje vremena sitnim vijestima je čekanje; nesanica je čekanje.

Dok čekaš, nema smisla ništa ozbiljno počinjati jer rezultat čekanja može drastično promijeniti okolnosti, pa ćeš ionako morati započeti iznova.

Dok čekaš, možeš pomisliti kako je čekanje raširen fenomen, kako se uvuklo u velike vjerske sustave, kako u ekonomiju svakodnevice. Pomisliti, ali ne i baš dugo razmišljati. Možeš prizvati pokoji kratak citat, uvijek isti, učvršćen ponavljanjem.

Dok čekaš, ne možeš baš dobro pamtiti nove stvari jer se sve povuklo u drugi plan, i zar se ijedan slijed riječi ili slika može mjeriti s napetošću koju stvara odgođenost onoga što se čeka, a što je valjda sreća, jer što bi drugo uopće vrijedilo čekati? Odgođenost trajna i dosljedna, kao da je sreća negdje s druge strane rijeke pa bi trebalo sagraditi mostove da joj se omogući povratak – ali ne još, jer očito nije još dovoljno blizu. Njeno približavanje predmet je čekanja, gradnja mosta je druga stvar. Ali čekajući ipak već podižeš nepotrebne konstrukcije, u širinu u visinu, arabeske druge vrste. Polazeći od sitnog, stola i stolca, jutra i večeri, pa iznova, drugim riječima, sitnim pomacima, rekla bih ovako, uzvratila onako – dok popodne izgara  plavkasto i srebrno, titravo, jedno jedino, a žuto crveni jaglac na prozoru ne čeka proljeće nego cvjeta sad.

 

Ili je čekanje oblik zavaravanja? Ono što čekaš, moguće je. Dokle god čekaš, ostvarivo je? Pa je možda i bolje odgoditi trenutak u kojemu se razotkriva kao nemoguće. Jedini je problem što i sve drugo postaje nemoguće – što, zapravo? postoji li svijet izvan područja čekanja? – jer je toliko vremena prošlo u čekanju. I onda odjednom vidiš taj uspon, taj uski, uski puteljak, provaliju s jedne, klisuru s druge strane, i pitaš se kako je bilo moguće prijeći sav taj put i zar zaista ne postoji nikakav drugi krajolik. – Naravno, naravno da postoji, glasit će odgovor, i naravno da će te zapljusnuti slike kojekakvih drugih boravišta čim pritisneš pomoćni gumb pa ćeš gledati drage male ekrane umjesto tog surog krajolika za koji bivaju okovani svi koji se igraju vatrom, bilo uspješno ili neuspješno.

 

Uostalom, i snijeg je čekanje.

Sanja Lovrenčić