R

Rječnik je, iskustvo nas podsjeća, pokušaj kodifikacije, sistematski (i sistemski) bijeg od slučaja, nastojanje da se njegov neizbježni prodor u jezik, pa tako i u svijest i u svijet, reducira na najmanju moguću mjeru. Knjigu Riječi i riječi s rječnikom vezuje samo sklonost da riječi poreda abecednim redom. S obzirom na to da je ovo drugo izdanje Riječi i riječi: rječnika Trećeg programa (prvo je objavljeno 2008.), dužni smo ponoviti žanrovsko određenje Rječnika Trećeg programa koje je uspješno sažeo Marko Pogačar, ustvrdivši da je posrijedi žanrovski bastard koji „ ustrajno izmiče svakom pokušaju pozitivnog određenja. Ovu je formu nužno negirati, svesti je na njezino drugo, njeno ne-ja. U tom slučaju govorili bismo o anti-enciklopediji, Fluxus-enciklopediji, enciklopediji odozdo, (ničeanski) perspektivističkoj, falibilističkoj enciklopediji ili (situacionistički) enciklopedijskom dériveu, nepredvidivim, pragme oslobođenim plutanjem prostorom teksta. Ako bismo insistirali na samoproklamiranoj žanrovskoj odrednici govorili bismo, opet, o anti-rječniku.“

Pedesetak autorica i autora napisalo je tekstove o šezdesetak riječi, po slobodnom izboru riječi o kojoj će pisati i uz potpunu slobodu načina obrade teme. Htjeli smo vidjeti o čemu sami autori žele pisati, koje ih teme zanimaju. I dobili smo zanimljiv popis imenica, ponajviše konkretnih, ali i apstraktnih. Nije bilo omeđenja brojem stranica osim gornje granice od desetak stranica, koliko može podnijeti polusatna emisija. Nadalje, nije bio zadan žanr, iako se već uobičajilo da se piše ili kratke priče ili mikroeseje. Za razliku od prve knjige Rječnika, ovo izdanje koje sažimlje razdoblje od 2008. Do 2015. donosi i jasnu prevagu umjetničke proze nad esejistikom. Svi autori su, na ovaj ili onaj način, ljudi od riječi, ljudi kojima su riječi na neki način i vokacija, i ljubav, i-ili profesija.

U kratkom eseju o analitičkom jeziku engleskog sedamnaestostoljetnog filozofa, teologa i znanstvenika Johna Wilkinsa Borges, pozivajući se, vjerojatno u okvirima historijske mistifikacije, na otkriće njemačkog pravnika i sinologa Franza Kuhna, kao argument o arbitrarnosti svih i pretpostavljene apsurdnosti nekih klasifikacija citira stanovitu kinesku enciklopediju nazvanu Nebeska tržnica korisnih znanja koja životinje dijeli na: a) one koje pripadaju Caru, b) balzamirane, c) pripitomljene, d) mladunčad, e) sirene, f) izmišljene, g) pse lutalice, h) uvrštene u ovu klasifikaciju, i) koje se luđački tresu, j) neizbrojive, k) nacrtane najtanjim kistom od devine dlake, l) itd., m) koje su upravo razbile vrč, n) koje izdaleka sliče muhama“ Citirani je pasus popularizirao i do općeg mjesta uzdigao Foucault, prenoseći ga u knjizi Riječi i stvari, štoviše, pripisujući mu zasluge spiritus movensa za vlastita tekstualizirana promišljanja.

I ova je knjiga, u određenom smislu, kineska enciklopedija, ili svaštara, knjiga o svemu pomalo, što nas okružuje i što možemo manje ili više analitički, pojmovno, pripovjedno ili lirski obuhvatiti riječima. Izvući neki sukus stvari oko nas, s pomoću riječi. Ova knjiga nije na strani svemoći riječi i pripadnih teorija socijalnom konstruktivizma o tome kako je zbilja oko nas jezični konstrukt jer u njoj svi tekstovi kreću od zbilje, od tog sklopa manje nam ili više poznatih pojava, bića i stvari. U skladu s tim pretežu i imenice, kao ponajviše esencijalističke riječi od svih. Knjiga nije, naravno, ni hvalospjev esencijalizmu jer je daleko od ikakve jedinstvene poruke. U toj njezinoj težnji da zaživi kao knjiga, da se iz emisije pretvori u knjigu, najviše nas ohrabruje to što u njoj pjeva „tisuće glasova“ ili „cvjeta tisuće cvjetova“, kako glasi poznato geslo postmoderne. Što su se u njoj okupila vrsna i dobro poznata imena hrvatske književne i-ili teorijske scene, i ona manje poznata, koja će to tek sutra postati. Najviše nas je veselilo kad bi se u jednoj emisiji zateklo nekoliko oprečnih glasova koji bi snagom svoje ukupne osobnosti, odabirom i obradom teme, usložnili naše poimanje zbilje, učinili ju bogatijom, jer to je, čini nam se, zadatak riječi, nasuprot brojevima. Za razliku od brojeva, koji nam jasno govore koliko zarađujemo, na kojem broju stanujemo, koliko nam je godina i koliko bodova imamo na karticama u supermarketima, mjerilima naše uspješnosti kao ljudskih bića, riječi su blagonaklone. One kao da pletu neko tkanje u koje se omatamo u bijegu od neumoljivosti brojeva. Kruže oko nas, tješeći nas i razvezujući svoje pripovijesti, bajke, basne, uvijek s namjerom da nas umire, možda i uspavaju, možda pak razbude ako smo previše pasivni. Raznoliki tekstovi iz ove knjige namijenjeni su raznolikim dijelovima dana i-ili noći, da ih se čita jedan po jedan, kad nemamo puno vremena ulaziti u nečije svjetove, a htjeli bismo dozu druge, bolje i smislenije realnosti od svakodnevne doslovne zbilje. Ona nam pruža i blaženi filozofski užitak kontempliranja nad određenim izumima poput bicikla, biljkama poput čempresa, entitetima poput đavla, stanjima poput depresije, da navedemo samo neke od riječi kojima se otvara knjiga… Nadamo se da ćete uživati u njima, kao što su uživali i slušatelji emisije „Riječi i riječi“, otkrivajući, poput A. B. Šimića, čudo u svakodnevici. Možda nije naodmet spomenuti da su većina autora u ovoj knjizi pjesnici i pjesnikinje. Ova knjiga nije rječnik ni enciklopedija jer ne predstavlja sistematski sustav – k cjelini nego, kako kaže pjesnik Pogačar, „sustav koji se odupire cjelini poretka, i od discipliniranog, kanaliziranog toka čini deltu, vrt razgranatih staza jedne snovite, asocijativne klasifikacije“.

Autori Na vrh