Euro se izvukao, zar ne?!

Europska središnja banka ostavila je vodeću kamatnu stopu na razini od 1%, na kojoj je ta stopa već 13 mjeseci. Predsjednik banke Jean-Claude Trichet kaže: Gledajući u budućnost, mi očekujemo kako će ekonomija u zoni eura umjereno rasti, u okružju nastavka napetosti u nekim segmentima financijskog tržišta i u okružju neuobičajeno velike nesigurnosti. Globalni inflatorni pritisci mogu potrajati, kaže Trichet, dok će domaći pritisci cijena ostati niski. Posljednji podaci potvrdili su mu da se nastavlja ekonomski oporavak u zoni eura u prvoj polovici 2010., ali kvartalne stope rasta, čini se, prije su neujednačene.

Banka pazi na euro, povlači sredstva koja je injektirala za potporu likvidnosti: Tjedan za tjednom, možete vidjeti što činimo. Mi ne dajemo nikakve dodatne informacije. Ali, vi ste mogli vidjeti da smo prvog tjedna povukli 16,5 milijarda eura, drugog tjedna 10, trećeg 5 i pol milijarda, zatim 6 i pol. Vi imate te informacije. Povlačimo točno onu razinu likvidnosti koju smo injektirali...“, kaže novinarima u Frankfurtu na Majni predsjednik Trichet. Time svjedoči o stabilizirajućoj poziciji u kojoj se njegova institucija nalazi. A time i euro, koji je na neumjeren način ovih tjedana prečesto potkopavan komentarima niza američkih i britanskih autora. 

Njemačka kancelarka Angela Merkel sastala se istodobno u Berlinu s predsjednikom vijeća Europske unije Hermanom van Rompuyem. Merkel je rekla nakon sastanka kako Unija treba mijenjati europske ugovore kako bi osigurala stabilan euro: Trebamo promjenu ugovora i procedure koja kaže što sa zemljom koja ne poštuje uvjete Pakta o stabilnosti i rastu. (Pakt je određivao kad se neku članicu eurozone može smatrati stabilnom, pojednostavljeno, kad ima inflaciju od maksimalno 1% i deficit od maksimalno 3%, a onda je niz članica jednostavno godinama kršio taj dokument pa su sada rijetke u okviru Pakta.) Herman van Rompuy kaže: Pojačat ćemo preventivu, kako bismo spriječili da zemlje uđu u veliki deficit. Bit ćemo čvršći u popravljanju deficita, s više pravila i poluautomatskih sankcija. Više ćemo paziti na razinu javnog duga. Hoćemo statističke urede neovisne o utjecaju politike. Čini se, priča oko eura ide zaista u tom pravcu da nitko više, ni jedna vlada, neće moći lagati Europskoj uniji, ili pak neće moći nekažnjeno kršiti propise o zajedničkoj monetarnoj stabilnosti i uživati u velikom trošenju u debeloj hladovini eurozone.

Prva financijska kriza eurozone pokazala je i potrebu za većom koordinacijom između globalnih igrača, pa su možda u pravu oni koji kažu kako ćemo prvu krizu eura pamtiti uglavnom po tome što je bila prva, što je Europska unija na nju NAJPRIJE bila nepripremljena, ali se brzo pribrala i uz određene žrtve uspijeva na nju, uz suradnju s glavnim igračima svijeta odgovoriti. Kriza je bitno i psihološke prirode, jer svi sa strepnjom mjesecima promatraju kako će i hoće li uspješno Unija odgovoriti na PRVU FINANCIJSKU KRIZU EUROZONE od uvođenja eura, MLADE VALUTE.

Svašta se tu vrti, jer nema matrice kako se ponašati, ovo se do sada nije događalo pa nitko ne zna što je ispravno. Tako će, na primjer, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy upozoriti Angelu Merkel, prema konzervativnom dnevniku “Le Figaro”, da previše štednje može štetiti oporavku. Sarkozy je navodno na sjednici vlade rekao: “Jednim planom štednje za drugim upada se u recesiju!”. A mislio je na koalicijsku vladu Angele Merkel. Ne, nije odvažnom Francuzu promaklo da štedni paket težak 80 milijarda eura u sljedeće 4 godine pokušava ne ugušiti potrošnju administrativnim restrikcijama u gospodarstvu. Ali, istodobno se ljutio na veleposlanika iz Berlina, koji mu nije na vrijeme dostavio analizu što to Merkel zapravo hoće i kakvom štednjom?

Nijemci bi htjeli štedjeti dijelom na nekim socijalnim davanjima i olakšicama, pa uzeti dio od subvencija energetskim koncernima, pa bi uštedjeli 40000 od 250 tisuća mjesta unutar Bundeswehra, pa uštede na zaposlenicima i činovnicima savezne države, 15000 tih radnih mjesta bi otpalo, vlada bi uvela davanja na financijske transakcije, itd. Pa bi, smatra Sarkozy, mogli otići u krajnost recesije tako temeljito štedeći!

Zato je tu američki ministar financija Timothy Geithner koji poziva Njemačku, Kinu, Japan, velike izvoznike, da povećavaju i stimuliraju potražnju na domaćim tržištima, jer će SAD, lokomotiva svjetske potrošnje, povući malo kočnicu. Sada će Amerika štedjeti, kaže Obamin ministar, a kako ne bi svjetsko gospodarski rast zbog toga zapeo, trebaju najveći izvoznici potegnuti na domaćem planu. I to je uredno ministrima financija G20 poslao napisano, a u javnost je poziv procurio ovih dana tijekom skupa ministara u Busanu u Republici Koreji. Slažu se kamenčići mozaika prve krize eura u kojoj je sve prvi put, ispočetka i dosad neviđeno.    

S druge strane, pad eura u odnosu na dolar čini europski i njemački izvozni proizvod jeftinijim, odnosno konkurentnijim, što samo može koristiti industrijskom oporavku eurozone. Njemački izvoz se oporavlja, na razini je otprilike onoga iz doba prije propasti “Lehman Brothersa”, bitno su kola na uzbrdici povukli poslovi s Azijom. Slabiji euro tomu mrvicu i pogoduje, kao što i šteti u nestašici i krizi bilo kakvom mogućem državnom spašavanju Opela na primjer. Svađa unutar vladajuće koalicije u Njemačkoj koja dovodi do neizdrživog stanja u saveznoj vlasti, u biti je svađa oko novca.

Na drugoj strani Atlantika, problemi su često rješavani velikim povećanjem javnog duga, novčanom ekspanzijom. Europska središnja banka još ne tiska olako eure.

Umjesto toga, većina vlada eurozone, uključujući i njemačku, prišla je proračunskoj štednji. Sve su to potezi koji upućuju na to da će euro OSTATI SOLIDNA VALUTA, odoliti prvoj krizi. Kako je možda najbolje jučer rekao ruski premijer Vladimir Putin, Rusija s povjerenjem gleda u euro, a europske vlasti primjereno reagiraju. Kako javlja France Presse, Putin je rekao da Rusija pokazuje vjeru u euro time što svoje devizne pričuve drži u europskoj valuti, a ti se odnosi neće promijeniti!

Jozo Ćurić, komentator na HTV-u
10. lipnja 2010.