Tri petine Hrvati

Vođe dviju najvećih političkih stranaka dogovorile su se kako će ubuduće glasovati na izborima za Sabor državljani koji žive u inozemstvu. Prema novim ustavnim promjenama koje će vjerojatno do srpnja glatko proći kod većine zastupnika u Saboru, Hrvati iz inozemstva, (najviše ih je obično glasovalo u BiH), smiju, ako žele, izabrati samo tri zastupnika u hrvatski parlament. (Kao što i Srbi smiju tri svoja manjinska zastupnika, dok malobrojnije manjine biraju ukupno 5 zastupnika). Uz to je broj biračkih mjesta gdje će glasovati takozvana “dijaspora” tijesno ograničen na konzularna i diplomatska predstavništva, za što su se borili SDP i oporba. 

HDZ vjeruje da je automatski “dobio” tri zastupnika dijaspore na svoju stranu, jer je tradicija do sada pokazivala upravo taj automatski trend, u inozemstvu izabrani zastupnici, vjeruje se, daju u parlamentu snagu HDZ-u Hrvatske. SDP vjeruje da je “dobio” zabranu masovnog odziva i izlaska hrvatskih državljana u inozemstvu na glasovanje, da je postigao zabranu “varanja u biračkim popisima”. Bilo je barem 145 biračkih mjesta diljem BiH, a SDP koji u ovome predvodi oporbu, ili pak sam za sebe vjeruje da dopuštanjem samo triju “dijasporinih mjesta”, praktično ograničava potporu “dijaspore” HDZ-u, ili HDZ-ovoj koaliciji u Hrvatskoj.   

Neovisno o tome bi li na izborima Hrvati iz BiH, Njemačke, Amerike, Australije,... dali glas HDZ-ovim kandidatima, ili pak SDP-ovim, ili bi birali ljude iz neke druge stranke (mnogo glasova iz BiH Bandiću na predsjedničkim izborima!), HDZ je tijekom pregovora i postizanja ovakvog rješenja pokazao da mu je više stalo do zastupničkih mandata koje bi volio prigrabiti, nego do OSTVARIVANJA OSNOVNOG PRAVA državljana Hrvatske da glasuju, ma gdje bili! SDP u borbi za prevlast u broju zastupničkih mjesta nije uspio formulirati politiku socijaldemokratskog nastupa prema ljudima koji su (mnogi s gastarbajterskim iskustvom), nekad spremno poštovali njemačke, austrijske ili druge socijaldemokrate. Niti se moderni SDP mnogo odmaknuo od predrasuda prema kojima Hrvati iz “dijaspore” (čitaj: iz BiH), beskonačno iskorištavaju Hrvate iz Hrvatske, posebno državni proračun, itd.

Hrvatsku očito prema tim predrasudama iskorištavaju i Hrvati iz BiH, koji su u Domovinskom ratu dali po dio tijela, zdravlje, ili život roditelja, djece ili rođaka na oltar i naše RH slobode. Dali su živote u “količini” od 2% svojeg nacionalnog korpusa, a to bi bilo ravno pogibiji 16 milijuna Nijemaca, ili pak 61 milijuna Amerikanaca, kad bi netko računao koliko iznosi dva posto neke nacije. Još bi tko iz zagrebačkog političkog establishmenta i dao takvim BiH ili “dijaspora” Hrvatima odličje, priznanje za žrtvu, čak i sve moguće političke slobode, uključujući glasovanje na izborima ako su državljani, ali, eto, nema novca naša država u krizi, a oni bi kakvi su, zamislite, kroz glasovanje zasjeli na sisanje novca, odmah bi rado tim činom glasovanja za Sabor opelješili iz proračuna hrvatske države puste novce, pa im valjda zato ne treba dati ni glasovati, ni utjecati, ni pelješiti, itd.

(Posebno zamišljam prijatelja Nicka, milijunaša iz New Yorka koji u Pentagon ulazi kao Naletilići u Milan, zamišljam ga kako “pelješi hrvatski državni proračun” dok glasuje za hrvatsku opciju na biralištu u New Yorku. Dalje pelješi prijatelj Janko, liberalni zastupnik u kanadskom parlamentu i prijatelj pokojnog Ivice Račana, pelješi li koga i on dok u Torontu glasuje na izborima za Sabor i je li mu jedini cilj naš proračunski novac od poreza? I on je ponosni hrvatski državljanin koji glasuje?!)   

Hrvati iz BiH nisu roboti, nisu sposobni glasovati u 4 ili 5 sekundi po čovjeku, nisu se sposobni natiskati u većem broju u dvorište, na primjer, konzulata u Mostaru, a nemaju ni novca odlaziti o vlastitom trošku u veoma udaljene gradove radi glasovanja za Sabor. Tko im to i zašto nije dao dopisno glasovanje, poštom, onako kako to rade ovi Amerikanci i Nijemci koje poznajem ovdje u Zagrebu? Kad bismo mi Zagrepčani morali otići na glasovanje za Sabor u Karlovac ili Slunj, ili Osijek, vjerojatno bi se pobunilo više stotina tisuća državljana Hrvatske, ili bi odziv i izlazak na takve izbore bio veoma malen, ništavan. Pa još kad bismo tomu pribrojili višesatno čekanje na glasovanje stiskani u dvorištima konzulata, pa onda nakon čekanja glasovanje brzinom Bolta, tko to može podnijeti?

Velike hrvatske stranke smijenile su praktično s vlasti dio naroda, dio građana. Time vjerojatno nisu “zadovoljile” Europsku uniju, niti su u otimanju za vlast namirile svoje političke apetite, jer tko zna kamo će otići glasovi “dijaspore”, a kamo odlukom neoštećenih državljana unutar Hrvatske. Dogovorne stranke su, ne htijući to formalno učiniti, u praktičnom životu, ipak smijenile s vlasti dio naroda, ukinule su pravo dijela hrvatskih državljana da PRAKTIČNO sudjeluju na izborima za nacionalni parlament. Dio državljana su FIZIČKI oštetili u njihovu pravu da glasuju, iako teoretski nisu. Oštetit će na ljeto dio državljana u pravu da se njihov glas ravnopravno računa jedan prema jedan, kao i glasovi drugih državljana RH. Bez obzira na to gdje tko plaća porez i koliko desetaka tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj živjelo od potrošača iz BiH, ako je netko državljanin, trebao bi imati jednaka prava, trebao bi biti državljaninom 100%, a ne 66% ili 50%, ne dopola i ne 10%. 

Političari iz Zagreba tako su učinili dogovorom povijesni izlet ravan onomu kojeg se iz jednog djelića svoje povijesti srame današnji Amerikanci.

Naime, prilikom dogovaranja koliko će poreza plaćati i koliko će ZASTUPNIKA davati Južne države u odnosu na Sjeverne države SAD-a, godine 1787. na ustavnoj konvenciji u Philadelphiji, učinjen je sramotni dogovor. Amerikanci su se dogovorili da će jednoga roba iz Južnih država računati kao tri petine slobodnog čovjeka (takozvani “Three-Fifths-Compromise”).

Svakoga roba za potrebe poreza i određivanja broja mjesta u Predstavničkom domu, brojali su kao tri petine slobodnoga čovjeka i sada se toga srame. Hrvati iz BiH bit će od ljeta valjda prema nekoj kvazianalogiji tri petine državljani Hrvatske, ili napola državljani Hrvatske, ili trećina državljani Hrvatske, ili desetina državljani Hrvatske, jer će svaki deseti, ili svaki stotinu i četrdeset peti Hrvat imati novca za autobus i dovoljno rano stići u Sarajevo, Mostar ili drugamo, kako bi teoretski ravnopravan glasovao za Sabor.

Više gubi HDZ ostavljajući na cjedilu dio korpusa koji mu je tradicionalno posljednjih desetljeća naginjao, nego što bi izgubio SDP tvrdoglavom logikom unaprijed, prema kojoj “dijaspora” nikad neće biti socijaldemokratski birači. 

Jozo Ćurić
komentator na HTV-u
24. svibnja 2010.