Europljanin, ali patriot

Dodjela Međunarodne Karlove nagrade grada Aachena danas nam je pokazala jednu u Hrvatskoj nezamislivu činjenicu. Pri tom ne mislim na izjave njemačke kancelarke Angele Merkel da bi Europska unija mogla “neuspjeti” i to ako ne uspije euro. Pokazala nam je da Europa slavi i nagrađuje one koje hrvatska medijska scena već godinama prokazuje kao “nacionaliste”.

Pokazalo se kako je moguće biti i PATRIOT i Europljanin, pa i takav dobiti nagradu kao promicatelj vrijednosti suradnje i zajedničke koristi naroda starog kontinenta, (čitaj: “ujedinjenja Europe”). Upravo taj neskriveni patriotizam o kojem bismo mi Hrvati mogli mnogo naučiti od prijateljske poljske nacije, upravo to isticanje nacionalnih domovinskih vrijednosti je mnogim našim političarima bilo ili još uvijek jest relikt novije prošlosti, “tuđmanizam” i svetogrđe.

Kao i ostali članovi sindikata “Solidarnost”, poput čovjeka bez dlake na jeziku Lecha Walese, poljski je premijer kršćanski demokrat Donald Francsizek Tusk (22. travnja 1957.) od malih nogu živio na ulicama (danciškim) tu zamišljenu Europu slobodnih nacija, koje pokušavaju postići prvo slobodu za sebe, pa zatim nešto još više međusobnom neprisilnom suradnjom.

Sin stolara Donald Tusk teško ili nikako ne bi uspio u hrvatskoj politici (djed Josef Tusk služio je kraće vrijeme u Wehrmachtu), već i zbog toga što se u političkoj karijeri uzdigao isključivo kao oporba komunističkim vlastodršcima. Kad su Donalda zbog rada za “Solidarnost” otpustili iz državnih novina, 5 godina radi kao obični radnik, uoči političkog uspona (od 1989.) preko novih stranaka, a ne etabliranih stranačkih struktura.   

Na dodjeli Karlove nagrade njemačka kancelarka iskoristila je priliku da naruši još jednu predrasudu hrvatske politike. Govorila je o teoretskoj mogućnosti da zbog tržišta propadne projekt europskog ujedinjenja. Isto tako, iščitava se spremnost političarke da mimo postojećih propisa Unije spasi euro i europski projekt:
 
“Sve u redu, ali u najvećoj nuždi još uvijek postoje funta, njemačka marka, franak i drahma. Dakle, zašto spašavati Grčku? Zašto spašavati euro? Zašto nebrojeni dani i noći, kako bismo katkad i nakon deset pregovora postigli zajednički rezultat? Jer osjećamo, ako ne uspije euro, onda ne pada samo novac. Tada ne uspijeva više toga. Tada ne uspijeva Europa, ne uspijeva ideja europskog ujedinjenja. A ta ideja europskog ujedinjenja, ona je ona koja najviše potkupljuje, ona koja najviše obećava, najveličanstvenija od svih koje je Europa ikad vidjela.” (Angela Merkel, njemačka kancelarka 13. svibnja 2010.)

Na dodjeli Karlove nagrade bili su ukrajinska političarka Timoschenko i mnogi drugi. Nitko od njih boravak u Aachenu nije smatrao gubitkom vremena, niti mu je bilo teško doći. Na dan kad se u Zagrebu opet šuti o zločinima počinjenim uoči parade 13. svibnja 1945., hrvatski političari kao da se više bave šutnjom o nacionalnoj prošlosti, nego sudjelovanjem u nacionalnom oslobađanju i u ulasku u Europsku uniju, zajedno s Poljacima, Ukrajincima, Nijemcima i drugima u Aachenu.    

 
Jozo Ćurić
Komentator u HTV-u
13. svibnja 2010.