Sve opasniji Afganistan

Još ove godine broj hrvatskih vojnika i časnika u Afganistanu mogao bi se
popeti s 300 na 320. Takav je politički dogovor u Zagrebu, u kojem se medijski veoma rijetko ili veoma ograničeno i usmjereno spominje veliki hrvatski vojni doprinos na Hindukušu.

Medijska predodžba našeg vojnog angažmana dok smo bili izvan, a zatim i u sastavu NATO-a, u javnosti se zasniva na veoma šturom i organiziranom izvješćivanju. Boravak naših časnika i vojnika ondje,  uglavnom nije tema bilo kakvog javnog sporenja u domaćoj politici.

Tako u Hrvatskoj kao da izostaje rasprava o boljoj opremljenosti naših snaga na terenu, o njihovoj budućoj sigurnosti u ratnim uvjetima koji se posljednjih mjeseci drastično mijenjaju. Kod nas nema ni čestih javnih sporenja o datumu povlačenja hrvatskih snaga iz Afganistana, onog što je normalni sastavni dio dnevne politike drugdje na Zapadu i što je normalan slučaj u zemljama koje sudjeluju u misiji ISAF-a. Posebno u onima koje trpe žrtve, na primjer, u novije doba u Njemačkoj.

Broj naših snaga na Hindukušu razmjerno je velik za Hrvatsku koja nije mnogoljudna, a ni financijski i tehnološki bogata članica NATO-a. Težina hrvatske žrtve u ratu u Afganistanu nije mjerljiva samo ljudskim i financijskim odricanjem i rizikom. Još je veća ako se uzme u obzir visoka stručnost, kvaliteta i bojno iskustvo snaga koje Zagreb onamo šalje, te ako se zna činjenica da iza tog vojnog nastupa ne stoje gotovo nikakvi planovi za privrednu korist naših tvrtki u toj zemlji, ni tijekom, a ni nakon rata.

Hrvati su ondje cijenjeni i pouzdani, daju važan prilog sigurnosti svijeta, zaštiti od povratka talibanskog režima, od jačanja terorizma. Među našim su snagama i deficitarne vojne struke kojih u mnogim drugim zemljama članicama nema, ili su veoma rijetke, a pomažu (instruktorski i drugi timovi) izlaznoj strategiji Saveza, čitaj: bržem odlasku NATO-a iz Afganistana.

NATO-ovi ministri sastali su se proteklih dana neformalno u Tallinnu u Estoniji, a “neformalno” ne znači da nije bilo važnih odluka. Savez se suglasio o uvjetima za prijenos sigurnosnih ovlasti na afganistanske snage. U ovoj godini, ali kako ne bi bilo zabune, NATO ne očekuje ništa brzo ni jednostavno dovršiti na Hindukušu. Nema žurnoga odlaska iz Afganistana, nema pojedinačnog izlaska zemalja, iako u nekima od njih domaća javnost to žurno traži. Tako se može čitati izvješća glavnog tajnika Saveza Andersa Fogha Rasmussena u Tallinnu.

Prijenos ovlasti i izlazak će biti postupni, nema vremenskih rokova koji će pritiskati NATO. Zašto? Jer je doba ofenziva, velikih vatrenih obračuna oko biranih uporišta. Nakon ISAF-ovih ofenziva talibani su do sada često opet uzimali “oslobođene” prostore, jer je domaća vlada mnogo puta ostala vladati samo gradovima i uporištima, a talibani okolicom tih gradova.

U dijelove Afganistana koji su donedavno smatrani “mirnijima”, povremeno u punoj surovosti i nepredvidljivosti stižu rat, bombaški napadi, zasjede, vatreni sukobi,.. Od članica (i nečlanica sudionica ISAF-a), NATO je zatražio još stotine dodatnih instruktora (850 novih ponuđeno je u protekla dva mjeseca). Veća pomoć domaćoj vladi i još više treninga afganistanskih snaga, znači i brži povratak stranih vojnika kućama, smatraju u Sjeveroatlantskom savezu.

Oko tisuću rođaka, prijatelja, vojnika i političara okupilo se u subotu u Ingolstadtu u Njemačkoj, na oproštaju od četvorice njemačkih vojnika ubijenih na Hindukušu prije desetak dana. Nakon što smo godinama slušali inzistiranja u Berlinu da Njemačka svoje snage rasporedi u tzv. “mirnija” područja, zadnjih mjeseci Afganistan je čini se sve nesigurniji, pa je u Njemačkoj vruća tema.

Zanimljiva je rečenica ministra obrane Theodora zu Guttenberga koju se vidno pogođen tragedijom (43 žrtve Bundeswehra od početka misije prije 8 godina) usudio izreći na komemoraciji: “Smrt i ranjavanje postali su pratitelji naših misija, a bit će to i sljedećih godina, i ne samo u Afganistanu”. Ministar potvrđuje stvarnost koja treba zabrinuti i nas u Hrvatskoj. Afganistan očito postaje sve opasniji za mirovne snage! Službeni Zagreb to hitno mora uvažiti i poduzeti sve da zaštiti naše snage na Hindukušu.

Jozo Ćurić, komentator HTV-a
24. 4. 2010.