Vulkan i turističko ljeto

Trebamo se nadati da erupcija i izbacivanje pepela islandskog vulkana Eyjafjalla neće trajati dugo, tako dugo da bi moguće velike količine materijala mogle stvoriti gušći omotač od pepela, pa ugroziti ljetne vrućine i ovogodišnju morsku turističku sezonu u Hrvatskoj.

Već tri tjedna kuha grotlo na Eyjafjallajökull glečeru. Turisti su prije 20 dana s divljenjem gledali u moćnu usnulu silu, a tek danas vulkan je preplavio ekrane svih važnijih televizija. Ono što nam se prvo servira proteklih sati u medijima su teškoće u zračnom prometu, Europa u kaosu, prizemljene letjelice u 13 i više država, ljudi ne mogu putovati kako su htjeli, otpala je četvrtina od 28 000 dnevnih letova.

Islandski pepeo nošen vjetrom prouzrokuje satima ne samo prometni kaos iznad Europe. Zatvoreni su veliki dijelovi zračnog prostora, čovjeku se priroda još jednom pokazala nepredvidljivom i nezaustavljivom. Srećom, pepeo nije otrovan onom tko ga namjerno ne udahne i ne donosi bolesti onamo gdje stigne ili padne.

Za poslovni i putnički svijet ipak „opasni“ oblak širi se, dok ovo pišemo, na središnju Europu, na istok i jug. Neki već počinju računati milijarde štete zbog posljedica erupcije na Islandu. Istodobno, optimistične vijesti da vulkan izbacuje sve manje materijala u atmosferu, nisu potvrđene vidljivim stanjenjem dima i pepela.

Gubi li snagu, smiruje li se, kad će prestati izbacivati?, to su pitale svjetske mreže, analitičari, novinari. Pitanje trajanja aktivnosti, ukupne količine pepela koju će vulkan u satima erupcija izbaciti u zrak, odnosno moguće aktiviranje još kojeg vulkana u okolici, te količinu sumporastih plinova koji odlaze u atmosferu, mnogo su važnija!

Jedno od svojstava čestica vulkanske prašine je da ne provode elektricitet, pa ne mogu ugroziti telefoniranje mobitelima, uz to, uglavnom su u zraku veoma visoko, na visinama na kojima i ne rade mreže za mobilnu telefoniju. Vulkan je najprije izbacio materijal do visine od 11 kilometara, zatim se sljedećih sati stupovi gustog pepela penju do „samo“ 6 kilometara, ali struje zraka čine svoje.

Tvrdoća i sastav čestica su takvi da mogu veoma lako oštetiti turbine mlaznih zrakoplova, mjerne instrumente na njima, dovesti time i do nesreće, pada. Naravno, treba imati na umu udarce tih čestica o krilca turbina pri velikim brzinama. Dijelovi vulkanske prašine pri brzim udarima mogu izgrebati do neprozirnosti stakla na pilotskim kabinama zrakoplova, pa su i zbog toga obustavljeni mnogobrojni letovi iz cijeloga niza europskih zračnih luka.

To dovodi do prometnog pritiska na željeznicama, do tjeskobe koju uvijek pred silom prirode osjeća zapadni čovjek, onaj koji pokušava toj prirodi biti gospodarom i mjerom svih stvari.

Tijekom erupcije vulkana Mount St. Helens prije gotovo 30 godina u američkoj saveznoj državi Washington, uz štetu i pustošenje okoliša lavom vrelom 640 Celzijevih stupnjeva, većini ljudi koji su bili na sigurnom, (erupcija je ipak odnijela 57 žrtava), smetao je pepeo koji je pao na tlo, ili se pak zadržao u zraku nisko iznad tla. Stariji pamte televizijske snimke stanovnika obližnjih mjesta kako hodaju s maskama na licu. U zračnom prometu smetnje su bile velike, neke zračne luke bile su dugo zatvorene. Kad se nakon 123 godine mirovanja vulkan probudio, pepeo i plinski oblak izbačeni su tada na visinu do 18 kilometara, preko troposfere u stratosferu. Eksplodirao je silom od 1600 nuklearnih bombi bačenih na Hiroshimu. Devet sati trajalo je izbacivanje materijala, koji je za 72 sata došao sa zapada do istoka Sjedinjenih Država. Dio američkog pepela brzim strujanjem zraka, za dva je tjedna obišao planet.

U povijesti se događalo vulkanskih erupcija planetarnog značenja. Recimo, u kolovozu 1883. eksplodirale su dvije trećine vulkanskog otoka Krakatau. Od plimnih valova visokih pedesetak metara bilo je više od 36000 poginulih, a erupcija milijuna tona materijala izbacila je toliko pepela u atmosferu, da je nastala vulkanska zima. Dvije godine nakon erupcije temperatura je pala na površini Zemlje. Zahladnjelo je u donjem sloju Zemljine atmosfere. Zbog sloja pepela i sumporastih plinova, koji su poput vela u stratosferi obavijali Zemlju, regionalno i ovisno o godišnjem dobu, sunce nije grijalo kao prije erupcije, stratosfera se grijala, tlo zahladnjelo. Usred ljeta bilo je noćnog mraza.

Što nas u Hrvatskoj briga za neki vulkan na Islandu. Evo zašto! Erupcija vulkana Tambora 1815. godine izbacila je toliko materijala u atmosferu, pa je zasjenila prodor sunčevih zraka mnogo jače nego vulkan Krakatau (index zasjenjenja Krakatau 1000, Tambora 3000). Prosječna se temperatura zbog toga spustila za 2,5 Celzijeva stupnja. U Europi je u srpnju bilo mraza, pa 1816. godinu u enciklopedijama nazivaju i „godinom bez ljeta“, (u Americi „Eighteen hundred and frozen to death“).

Odatle misao, ako erupcije Eyjafjallajökulla potraju i emitiraju obilje pepela i sumpora, ovo bi gospodarski krizno ljeto moglo donijeti i temperature i turizam drukčije od uobičajenih. Već i zato, nama u Hrvatskoj zbog erupcije vulkana na Islandu, nikad ne treba i ne može biti svejedno.

Jozo Ćurić, komentator HTV-a
16. 4. 2010.