1. studenog 1954. - Ustanak u Alžiru

U rano jutro 1. studenoga 1954. gerilci alžirskoga Nacionalnog oslobodilačkog fronta-FNL-a napali su vojne, policijske, upravne i javne objekte francuske kolonijalne vlasti u Alžiru.

Istodobno njihov je radio u Kairu pozvao sve muslimane da se priključe borbi za stvaranje alžirske nacionalne države. Iako uzdrmana nedavnim porazom u Indokini kod Dien Bien Phua, francuska je vlada preko svoga ministra unutarnjih poslova Francoisa Mitteranda poručila "kako su jedini mogući pregovori rat"

Francuska vojska, odlučna ne ponoviti debakl u Indokini, uvela je izvanredno stanje i počela tešku represiju nad alžirskim stanovništvom. No, pobuna se proširila na cijeli Alžir gdje je Nacionalna fronta uspješnim gerilskim akcijama, ali i radikalizacijom sukoba, postupno uvukla Francusku sve dublje u težak i iscrpljujuć kolonijalni rat. Na vrhuncu sukoba ondje je bilo 400 tisuća francuskih vojnika. Krvav i bespoštedan rat srušio je šest francuskih vlada i nestabilnu Četvrtu republiku, a gotovo i Charlesa De Gaullea kojega su svi dočekali kao spasitelja. Kada je stari general počeo govoriti o neovisnosti Alžira došlo je do pobune generala i vala terora desničarske organizacije OAS koji je zahvatio i samu Francusku.

Ipak, unatoč tomu što su Francuzi ponovno uspostavili nadzor nad većim dijelom Alžira, počeli su pregovori s Nacionalnom frontom u Evianu. Nakon osam godina rata i 350 tisuća žrtava na alžirskoj i 83 tisuće na francuskoj strani Alžir je 1962. stekao neovisnost.