Beskućnici i blagdani

Već jedanaest godina Kuća utočišta u Rijeci skrbi se za 120 beskućnika. Zahvaljujući toj udruzi, ljudi koji nemaju dom - ipak su osjetili malo blagdanske topline.

Mario je jedan od 120 korisnika Kuće utočišta u Rijeci. Pet i pol godina, od kada je izgubio sve, svakodnevno dolazi ovamo na tri obroka. To mu je, kaže,  život, prehrana, higijena...

U vrijeme blagdana Mario se čudno osjeća bez svojih bližnjih, u tišini i sigurnosti blagovaonice koju čuva sv. Vinko Pulski zahvalno jede svoj obrok. Ne gubi nadu, strpljivo traži posao. Volio bi uredski posao, ali može, kaže i neka prodaja, trgovački putnik, govori jezike, mogao bi i u turizmu nešto raditi...

Pogađate - ima samo jednu želju: - riješiti se beskućništva, to mi je prvi cilj i zaraditi novce da mogu uspjeti šta...

Voditeljica dnevnog centra za beskućnike i osobe u riziku od siromaštva te socijalne isključenosti s. Veronika Mila Popić govori nam da za ovo društvo ima nade jer blagdani pokazuju kako postoje ljudi dobra srca koji volontiraju u Kući utočišta.

Jedan od volontera je Nebojša. Bio je bankarski službenik, banka je propala, ostao je bez posla i bez svega... 8 godina dolazi ovamo.

- Tu mi je jako lijepo jer ljudi su jako ljubazni. Primili su me lijepo, nahrane nas, napoje, daju nam i učenje i hranu, da provedemo tu dan. Jer mi koji smo nekad nešto imali izgubili smo roditelje, djeca su nam otišla za svojom sudbinom, kaže.

I Nebojša ima želju u novoj 2019. godini. Pomalo je utopistička, ali u dubini duše svi to potajno želimo.

- Da jednog dana ovaj svijet bude u ljubavi među rasama, narodima i da djeca budu sretna, djeca naše djece, generacije koje dolaze da promijene svijet jer naša generacija to nije uspjela.

Mi svjedočimo još nekim generacijama koje nisu uspjele u toj nakani, a posljednjih dana uvjerili smo se kako je malo potrebno da od poštenog radnika postaneš onaj potrebiti.