18. kolovoza 1917. - Bitka za Soču

Nakon neuspjeha Antantinih snaga u Francuskoj i revolucije u Rusiji sva je pozornost usmjerena na talijansko bojište.

Na sastanku glavnih zapovjednika Antante u francuskom mjestu Saint Jeanne de Maurienne odlučeno je da će talijanski general Luigi Cadorna, uz obilnu savezničku materijalnu pomoć, povesti dotada najveću ofenzivu na Soči. Cilj je bio razbijanje austrougarske obrane i prodor prema Ljubljani, zbog čega bi, prema mišljenju Antantinih generala, izbila revolucija i dvojna bi se monarhija raspala.

Za taj smioni pothvat Cadorna je okupio impozantnu silu od 52 pješačke divizije potpomognute s 5200 topova i minobacača, dok je u pričuvi ostavio samo šest divizija. Za razliku od desete bitke za Soču koja se vodila u Krasu, sada se odlučio za prodor na središnjoj crti bojišnice sjeveroistočno od grada Gorice, na prostoru od rijeke Vipave do gradića Bovca. Prvotni cilj Talijana bilo je zauzimanje Banjške visoravni nakon čega bi im bio otvoren put u nizinu. Duž cijele crte bojišnice od Krasa do Tirola Talijani su otvorili snažnu topovsku vatru tako da branitelji nisu mogli procijeniti kamo će napad biti usmjeren.

Nakon dvodnevnog bombardiranja, u noći 18. kolovoza 1917., jake talijanske snage prešle su Vipavu i napale Sočansku armiju pod zapovjedništvom generala Svetozara Borojevića. U iznenadnom napadu Talijani su zauzeli utvrđene položaje u Vodicama i Svetoj Geri, a Borojević, kako bi izbjegao opkoljavanje, povukao je snage na Brdo svetog Gabrijela i odatle se žestoko branio. Iako su na ta dva kilometra Talijani ispucali više od 45 tisuća granata i inicirali niz napada, nisu ga uspjeli osvojiti i ovladati visoravni. Tek nakon 158 tisuća žrtava Cadorna je odustao od ofenzive te se intenzivno počeo pripremati za novu.