Vukovar je njihov grad, a bolnica - drugi dom

Vukovarska bolnica svake je godine mjesto okupljanja svih onih koji se žele pokloniti gradu heroju. Bila je i utočište mnogim ranjenim, stradalima i bolesnim, a u njoj je tijekom Domovinskog rata obavljen čitav niz operacija u vrlo teškim uvjetima. A vukovarska bolnica dom je obitelji Aleksijević.

Bračni par Aleksijević više od trideset godina radi pod istim krovom. Vukovarska bolnica njihov je drugi dom. Agneza je magistra sestrinstva i polaznica doktorskog studija menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. U bolnici radi 32 godine, posljednjih 18 godina kao pomoćnica ravnateljice dr. Vesne Bosanac za sestrinstvo.

Njezin suprug, Zoran, jedan je od najboljih ortopeda u Hrvatskoj kojemu dolaze pacijenti iz cijele zemlje. Godišnje izvede više od 500 operacija. Radni dan od osam sati često je prekratak, kaže, pa mora ostati i malo dulje, a često i vikendima.

Nakon Domovinskog rata bili su prvi koji su se vratili u vukovarsku bolnicu i nastavili raditi. Bilo je to 1997. Danas, kažu, Vukovar ne bi mijenjali ni za što. To je njihov grad i sretni su što tako razmišlja i njihov sin.

Ja bih toplo preporučio svima, pogotovo onima koji čekaju na biroima diljem Hrvatske, da slobodno dođu u Vukovar. Ovdje će imati odličan prijem, ljude koji će ih prihvatiti, koji će im pomoći da se snađu, koji će im pomoći da nauče svoj posao, dobit će specijalizacije. Ovdje mogu zasnovati svoju obitelj i mislim da stvarno nema potrebe ići negdje dalje jer ovi uvjeti koje mi ovdje imamo, koje možemo pružiti mladima kolegama su stvarno izvanredni, poručuje Zoran Aleksijević.

Izvan bolnice, Agneza i Zoran Aleksijević jednostavni su i pristupačni ljudi. Oboje su rođeni Iločani, a u Vukovar su došli sredinom 80-ih godina. Pokazali su nam omiljena mjesta te iznijeli svoje misli i sjećanja o prijeratnom Vukovaru. Pogledajte prilog!