Akademik Kusić: Andrija Mohorovičić jedna je od najvećih osoba hrvatske i svjetske znanosti

Andrija Mohorovičić jedna je od najvećih osoba hrvatske i svjetske znanosti čiji život i djelo nam i danas mogu biti poticajni, izjavio je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić u povodu 160. obljetnice rođenja Andrije Mohorovičića.

Danas se navršilo točno 160 godina od rođenja hrvatskoga meteorologa, seizmologa i geofizičara Andrije Mohorovičića i tim je povodom akademik Kusić istaknuo kako je Mohorovičićevo otkriće zakonitosti širenja potresnih valova, kao i plohe diskontinuiteta u Zemljinoj kori, najveće znanstveno dostignuće u potpunosti ostvareno u Hrvatskoj, priopćio je Ured za odnose s javnošću i medije HAZU.

Dok je, podsjetio je predsjednik HAZU, većina velikih hrvatskih znanstvenika i istraživača, poput Fausta Vrančića, Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga karijeru ostvarivala izvan domovine, Mohorovičić je djelovao isključivo u Hrvatskoj te time, ustvrdio je akademik Kusić, služi kao primjer današnjim generacijama znanstvenika i istraživača.

Andrija Mohorovičić bio je istaknuti član Akademije 38 godina, od 1898. do smrti 1936., a od 1918. do 1922. bio je tajnik Matematičko-prirodoslovnog razreda. Stoga, istaknuto je u priopćenju, HAZU podržava inicijativu da se u Zagrebu podigne spomenik Andriji Mohorovičiću. Ime Andrije Mohorovičića nosi ploha smještena između Zemljine kore i gornjega plašta (Moho sloj), što je najveći dio planeta Zemlje nazvan po nekoj osobi. Mohorovičićevo ime nosi i jedan krater na Mjesecu.

Najveći doprinos znanosti Mohorovičić je ostvario otkrićem diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Vrlo temeljitim proučavanjem pokupskoga potresa od 8. listopada 1909., 39 kilometara jugoistočno od Zagreba, Mohorovičić je utvrdio da se na određenoj dubini Zemlje skokovito mijenja brzina širenja potresnoga vala, što je pripisao promjenama u sastavu Zemljine kore na dubini od 54 kilometra, na mjestu mjerenja u Pokupskom.

Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskoga fakulteta u Pragu upisao je 1875. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879. - 1880.), zatim na realnoj gimnaziji u Osijeku, te od 1882. na Nautičkoj školi u Bakru. Na vlastitu molbu 1891. godine premješten je na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. postaje i upravitelj tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkome Sveučilištu 1893. na osnovi disertacije "O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru". Ubrzo se habilitira za privatnoga docenta, a 1910. postaje naslovni izvanredni sveučilišni profesor, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Dopisni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu postao je 1893., a pravi član 1898. Umirovljen je potkraj 1921., preminuo je u prosincu 1936. i pokopan na zagrebačkome groblju Mirogoju.