Samoborska kikla i danas na ulicama grada

Samobor je jedini grad sjeverne Hrvatske u kojem se i danas može vidjeti narodna nošnja na ulicama grada. Svakodnevno nekolicina žena iz sela samoborskog kraja nosi svoju narodnu nošnju koja se možete vidjeti na samoborskim ulicama, na polju, u crkvi. Upravo one su ekipi Dobrog jutra predstavile kiklu – samoborsku žensku nošnju.

Ispred divnog zdanja u Cerini, koje su vrijednim rukama obnovili članovi udruge Ekosspiritus, ekipu Dobrog jutra dočekala je jedna modna priča iz prošlih vremena. Evica, Marica i Stanka na sebi nose kikle. Iako se taj naziv veže uz pojam suknje u ovom slučaju se radi o cijeloj nošnji koja je ovim gospođama najdraža odjeća od kad znaju za sebe. Isto misle njihove vršnjakinje iz 40-ak sela samoborske župe, a njih oko 300 još uvijek svakodnevno nosi kiklu.

I Evica Vlahović iz sela Farkaševec je jedna od njih. Jednom je, kaže i probala gradsku odjeću, no izgubila sam volju jer sam uvijek živjela na selu, imali smo krave, imali svinje, puno posla na polju i onda nisam mogla imati gradsku opravu. Na frizure nisam imala vremena hoditi pa sam rađe ostala tak po seljački.  Postoji svečana kikla, bogato urešena, a za svaki dan nose se one jednostavnijeg kroja i s manje ukrasa. No, svaka se brižno čuva kao i nekad, danas samo s modernom peglom. Sad se sve treba raspeglati onda se poslije naplisira,  otkriva Evica.

Stanka Hržić iz sela Kladje i danas ima sve u ormaru baš kao i njena baka – rupce za crkvu i one za doma, fertune (pregače), veste za crkvu i za doma, podsuknje, oplečke, bluze za doma i crkvu, rupce i naravno kikle. Kikle su popelinske, vunene, ove koje su plisirane, šarene,  kaže Stanka.

Mnogo je tu dijelova, a sve ih osim ovih Samoborki, zna i sakupljač etnografskih predmeta, gospodin Radovan Librić koji priču o kikli posebno brižno čuva. Kikla prati kroj starinske rubače, odnosno odjeće koja je bila od domaćeg platna samo što je na gornji dio našiven modrac koji je vidljiv u svakodnevnom nošenju ako se ispod modraca nosi oplečak. U kasnijim desetljećima na kiklu se dodaje moderna bluza dugih i kratkih rukava. Dodaci na košuljama i kupovni tekstilni materijali pokazuju da su Samoborke kikli davale raznorazne modne pečate. Bluza može biti kratkih i dugih rukava, a vrsne šnajderice su radile rubeke, pufaste rukave… No, ako se hoćete svečanije obući ili jednostavno prema tradiciji starijoj od kikle, umjesto košulje obući ćete oplećek. To su košulje, ali u našoj nošnji zove se oplećek. Rađeni su po raznim ukusima, različitim željama žena kako si je koja htjela ukrasiti ,  objašnjava Marica Kolman iz sela Hrastina.

Zanimljivosti, kao i kod svake nošnje, ima i kod kikle. Pa tako obična košulja se uvijek nosi preko, a oplećek koji je uvijek dugih rukava nosi se ispod modraca kikle. A zanimljivo je i kako je uopće kikla nastala. Doselila se iz okolice Beča.  Agneza Bramus, iz stare obitelji Glisker iz sela Domoslavec, je prema tadašnjoj tirolskoj, bavarskoj modi skrojila ili dodala modrac na seosku, domaću nošnju i skrojila nošnju od kupovnog materijala. Zbilo se to negdje u drugoj polovici 19. stoljeća i otada žene samoborskog kraja počinju nositi kiklu,  otkriva g. Librić.

S nestankom domaćeg platna kikla je potpuno istisnula staru nošnju i održala se do današnjih dana. A ove žene čine sve da i mlade Samoborke prihvate kiklu i barem povremeno prošeću u njoj svojim gradom.