Autohtoni hrvatski Romi

U svijetu postoji 64 skupina Roma, a u Hrvatskoj ih živi osam. Autohtoni hrvatski Romi su Lovari, katolici prema vjeroispovijesti. Ovdje su se naselili još u 14.stoljeću, prvo u Dubrovniku, a kasnije i u ostalim krajevima naše domovine.

Ekipa Dobrog jutra posjetila je Romsku kuću Lovara, turistički objekt u okolici Bjelovara koja želi javnost upoznati s njihovom poviješću i običajima. A zašto Lovari? Zato što na romskom love znači novac, a Romi Lovari bili su trgovci.

Desetak kilometara sjeveroistočno od Bjelovara, u selu Maglenča na broju 31 ugnijezdila se prekrasna drvena kuća, Romska kuća. Kulturno-turistički objekt, iako izgleda kao da je do maloprije obitelj Roma Lovara ovdje kuhala nešto jako ljuto. Sve je to nastalo zahvaljujući vrijednim rukama Gorana i Slađane Đurđević, koji žele da se o izvornim hrvatskim Romima više zna.

Za dobrodošlicu, ne možete odbiti rakijicu. Po preporuci gazde, najbolje onu s lavandom, jer je ta ljekovita biljka vezana uz romsku tradiciju te su stoga i zasadili polje lavande pored kuće. No i jabuke i ostale voćke. Romi su se vjenčavali pod jabukom, simbol plodnosti, radost, veselje i novi naraštaj, kaže Goran koji je predsjednik Udruge izvornih Roma – Lovara. Nisu nikako sadili vrbe, to je žalosno drvo, a oni su praznovjerni, orah je smio biti do širine gazde, smatralo se da kako se orah širi gazda se suši te obolijeva i umire.

Da, Romi su praznovjerni. Stoga će vam na desnu ruku staviti trakicu za sreću. Od nakita, treba nositi zlato, jer također donosi sreću, dok će na spomen srebra odmahnuti rukom. No, praznovjerje kod Roma Lovara ne isključuje i bogobojaznost. Katolici su, ali kako su nomadski narod, nisu bili vezani za crkvu. Upravo smo mi autohtoni hrvatski Romi i spominjemo se još 1362. tada  pod nazivom Egipćani, otkriva Goran. No, prezimena koja se mogu naći u Dubrovačkim arhivima pokazuju da se radi upravo o Lovarima. Jedno od tih je i prezime Đurđević

Kuća u Maglenči je tipična romska gradnja, s početka 20. stoljeća, s neobrađenim daskama koje su se preklapanjem zabijale na građu bilogorske kuće. Ulaz je u romskim kućama uvijek prema istoku, tako su čak i šatore postavljali, jer sebe smatraju djecom sunca. Slađana je u kući odmah pokazala i unutrašnjost ormara, cvjetne  marame i suknje, objasnila da su kovčezi uvijek spremni, jer se nikad ne zna kad će Romi krenuti na put, te da se romska himna ispravno naziva Gelem gelem, a ne Đelem đelem. Otkrila je još i da ne postoji romski izraz za 'volim te'. Kaže se 'želim te' ili 'ne želim te', Romi su vrlo praktični, nema previše romantike. Za sreću u ljubavi treba gledati u oči, biti pozitivan, imati nešto crveno na sebi i dovoljno zlata da se svidite mladoženji…

Ako želite doznati još više o Lovarima,  najbolje je da se uputite u smjeru Bjelovara i sami doživite romsku čaroliju. Ovo je ionako samo mali mamac da o izvornim hrvatskim Romima, koji ovdje žive još od 14. stoljeća, a kojih u Hrvatskoj ima puno više nego što su se deklarirali, doznate nešto više.