Zašto je zimska prognoza EK opasna za Hrvatsku?

Jučer je objavljena optimistična prognoza Europske komisije o oporavku EU iz koje je vidljivo da će čak i Hrvatska imati veći rast od ranije očekivanog. Bivši premijer tvrdi da su pozitivni trendovi zasluga njegove Vlade, a sadašnji ministar financija tvrdi da projekcije rasta nisu dovoljne za ono što Hrvatskoj treba.

Bez obzira na trendove ovo je najopasnija prognoza EK i došla je u najgorem mogućem trenutku za Hrvatsku ... u trenutku sastavljanja proračuna.

Naime, prognoze rasta EU zaista jesu vrlo slične onima za Hrvatsku. Dapače, Hrvatska bi u 2016. trebala imati rast od 2.1% što je čak i više od prosjeka Unije.

No, to nije nužno dobra vijest. Naime, pitanje je s koje razine kreće taj rast? EU za razliku od Hrvatske nije imala 6 godina neprekinutog pada. Zbog toga jako zaostajemo za ostalim zemljama EU. Poljska, primjerice, u doba krize nije imala niti jedan kvartal pada BDP-a.

Naše godišnje stope rasta morale bi biti dvostruko veće da bi se uopće približili prosjeku EU (a da pritom uopće ne spominjemo koliki rast nam treba da bi otplatu kamata na kredite držali na istoj razini domaćeg BDP-a kao i do sada). Potom slijedi političko nadmudrivanje, tko je zaslužan za rast? I što će doprinositi dalnjem rastu? Bivši premijer misli da je za to zaslužna njegova Vlada. Ja mislim da je na hrvatski rast najviše utjecao pad cijena nafte ... a Povjerenik Moscovici misli da je rast u EU posljedica: niže cijene nafte, nižeg tečaja eura, nižih kamatnih stopa i fiskalnih poticaja. On očekuje nastavak veće potrošnje građana.

Ne treba zanemariti niti veliki stimulans koji svojim gospodarstvima daju zemlje EU kroz državnu potrošnu za izbjeglice.

I zadnje ali ne manje važno, nezaposlenost. Ona će prema prognozama Komisije na razini EU padati otprilike 0,5% godišnje, otprilike isto kao i u Hrvatskoj. Je li to dobar znak za Hrvatsku, ako će čak i do 2017. stopa domaće nezaposlenost biti 40-50% viša od prosjeka EU? Ovo je najopasnija prognoza EK za Hrvatsku jer stvara privid da se gospodarski krećemo unutar europskih statističkih prosjeka te da se možda možemo izvući čak i bez velikih reformi i rezova.

Sindrom nerealnog optimizma primijećen je već jučer prilikom prve objave prognoza. Možda bi to kratkoročno (uz ovakvu monetarnu politiku ECB, ovako umjetno niske kamatne stope, ovakve cijene nafte) čak i bilo moguće, ali bi ušli u neprihvatljivo veliku zonu rizika s obzirom na dug.

Bilo kakav mali negativni pomak na tržištu i hrvatsko gospodarstvo bi potonulo kao kamen. Slikovito rečeno, bolesnici na odjelu za opekline, kojima je spaljeno 90% kože umru od obične prehlade. Zato je vrlo važno kako će izgledati novi hrvatski proračun.