'Mama' 100 000 lutki

Izrada lutaka već je pomalo zaboravljen obrt. Dunja Niemčić time se bavi cijeli život. Izradila ih je kaže više od 100 000.

Točka, točka, točkica, gotova je glavica, duge uši, tanak vrat... Baš kao u dječjoj pjesmici Dunja Niemčić svakoga dana spaja krpene dijelove tijela i stvara lutke. Lutke radim još od nižih razreda osnovne škole, počela sam s nekih 5,6,7 godina. Naučila sam vrlo brzo šivati na mašinu i nekako ih stalno radim. Njezine vrijedne ruke izradile su lutaka koliko grad Osijek ima stanovnika - oko 110 tisuća. Iako je Dunja u mirovini, njezine škare, igle i konac nisu.

Ekipa Dobrog jutra osmislila je zadatak za Dunju – u samo pola sata morala je smisliti, ali i napraviti jednu lutku. Lutku Dunja zamisli u glavni, kako bi po prilici trebala izgledati i odmah krene rezati materijal, samo za pravilne oblike crta šablonu na njoj najdražem materijalu – plahtama. Plahte su pamučne, lako se peru, pa se i moje lutke se sve mogu prati. Što je to bitno za djecu.

Osim tijela, njezina lutka mora imati i prikladnu odjeću. Dunja se odlučila za malu crnu haljinu. Uz pomoć šivaćeg stroja komadi plahte uskoro će postati ruke i noge nove lutke. Sašiveni dijelovi moraju se okrenuti kako bi bili spremni za punjenje. To je meni najgori dio posla. Najduže traje, jer lutku treba puniti pomalo. U svoje lutke Dunja stavlja sintetsku vatu koja se koristi za antialergijske jastuke i pokrivače i pogodna je za pranje u perilici rublja.

Nakon punjenja, slijedi spajanje ruku i nogu. Ostalo je još samo nekoliko detalja. Kosa – od pamučnih trakica koje ne izazivaju alergiju. Nakon nove frizure i haljine, slijedi crtanje očiju, trepavica, usana i lutka je gotova. Da vidim kako izgleda. Izgleda mi kao Andrijana, mogla bi se baš tako zvat. Točno joj paše ime.

U ovoj bajci nema mjesta za plastične igračke. Dunja u svoje lutke ušije dušu i osjećaje i zato uz njih nikada nije sama.