Tri generacije jednog obrta

Već tri generacije Strašeka održavaju brusionicu u zagrebačkoj Ilici. Osim što svaki sin u obitelji naslijedi obiteljski obrt, naslijede i ime - Zvonimir

Više od 66 godina izlog Precizne brusionice krasi zagrebačku Ilicu. Stara brusionica jedan je od rijetkih takvih obrta. Vrijeme nije uspjelo pregaziti ovaj obrt već tri generacije. Moji prapradjedovi su bili obrtnici u Novoj Vesi, a moj dida i njegov brat imalu su umjetničku bravariju koja je propala. Moj otac je nastavio s obrtom 1949. Poslije rata otvorio je ovu radionicu i ja sam ga naslijedio ,a mene je moj sin, kaže o brusionici Zvonimir Strašek, stariji.

Djedu, ocu i sinu zajedničko je još nešto osim obrta - ime Zvonimir. Otac i sin dan danas rado pogledaju stare fotografije obrta i njegova prvog vlasnika - djeda Zvonimira. Kad se rodio sin onda je odmah cijela familija rekla evo još jedan Zvonko. Tako da nije bio neki veliki povod, nego možda čak iz štosa nekog, prisjeća se stariji Zvonimir kako je nastala tradicija nasljeđivanja imena. 

Fotografije otkrivaju da je prostor brusionice netaknut. Jedino se mijenjao vlasnik. Sada je novi Zvonimir kralj ovog oštrog carstva. Vlasnik sam dvije i pol godine, od 2007. sam i formalno zaposlen. A cijeli život sam zapravo tu u radionici, govori Zvonimir Strašek, mlađi.

Zvonimiri bruse sve što ima oštricu. Njima je važno samo da je tupa, a što reže ta oštrica nije im bitno. Bruse noževe, frizerske škare, krojačke škare, pedikerske škarice, ali i medicinske instrumente. Najjednostavnija stvar za brušenje je nož, no predmet koji zahtjeva posebnu pažnju su škarice za manikuru. Ipak, svi tupi rubovi moraju proći osnovne korake: brušenje, zatim poliranje i po potrebi glancanje. Šakre se sklapaju i isprobavaju, te se po potrebi dorađuju vrhovi, a noževe još 'apzigaju' na finom kamenu.

Strojevi i tvornice izgurale su ovakve brusionice. Danas će se prije kupiti novi nož nego stari naoštriti. Nova tehnologija utječe i na kvalitetu brušenja. Danas se radi na raznim trakama kao 'šmirgl' trake i one ostavljaju čisto drugi rez i druge profile. To je dobro, ali ne može biti onako dobro kao kada se sve radi iz ruke, ističe Zvonimir, stariji.

Stari uređaji za brušenje i poliranje nikada nisu zakazali, kao ni noževi nakon obrade. Ipak, svaka oštirca prođe kontrolu prije nego se vrati vlasniku i to ručnu.

Nakon kratkog povratka u prošlost, nadamo se da ovaj obrt neće postati stvar prošlosti. Želimo im još jednog Zvonimira u obitelji koji će s ponosom okretati keramičke kotače.