Ponos Hrvatske - Slaven Vujić

Svim malim ljudima koji su napravili veliko djelo Udruga Ponos Hrvatske već jedanaesti put dodjeljuje godišnja priznanja za hrabrost i humanost. U emisijama Dobro jutro, HrvatskaHrvatska uživo te na webu HRT-a od 22. prosinca pratimo dvadesetak priča dosad nepoznatih, hrabrih junaka.


Danas donosimo priču o ljubavi jednog oca prema sinu s teškoćama u razvoju. Pogledajte kako ljubav mijenja svijet.

Kad je prije nekoliko godina Slaven Vujić shvatio da njegov sin Vito ima teškoće u razvoju, odlučio mu se posvetiti u potpunosti. Prekinuo je menadžersku karijeru i napustio dobro plaćen posao. Pokrenuo je 'Srce junačko', obiteljski centar za pomoć djeci s razvojnim poremećajem i osnovao Udrugu 'Senzori', za djecu sa senzornim poremećajima.

Po čemu je Vitin svijet i svijet takve djece drukčiji od ovog našeg? Takva djeca jako vole toplinu, iskrenu ljudsku. Recimo, ne vole strah u čovjeku koji im ne zna pristupiti. Ali jednu iskrenu emociju i ljubav, podršku vole. I vole se mazit po cijeli dan. I daju ljubav na svoj način. Njihova ljubav ne ide posve često kroz zagrljaje. Ide na način da je čovjek treba osjetiti u sebi, prvenstveno iznutra. I to je onda prava ljubav, objašnjava Slaven.

Gledajući blaženog Slavena, pitali smo se je li Vito probudio nešto za što ni sam nije znao da je negdje duboko skriveno u njemu. Probudio je sve one dijelove koji su spavali. Koji su naprosto bit čovjeka. Ja sam živio nešto što je lažni sjaj. Živio sam nekakve uspjehe, titule… Sve nešto što preko noći može nestati. On je probudio nešto što ne može nikada nestati. On je probudio ljubav koja se ne može ugasiti, na to kaže Slaven.

Slaven ima sjajan plan za budućnost Vite i djece poput njega, napraviti mjesto - Grad Anđela. Ondje bi sva djeca imala potrebni sadržaj i skrb. Uz specijaliste i dijagnostiku, sve što bi im bilo potrebno. Planira i obrazovne ustanove – i vrtić i školu, pa čak i mogućnost radnog osposobljavanja. Da imaju nekakav sadržaj, jer puno njih završi u instituciji, na sedativima nakon puberteta. Mnogi nemaju nekakvu nadu za nastavak života samo zato što su drukčiji. Ja ne mogu dopustiti da se to dogodi mom sinu, isto tako ni drugoj djeci.

Tata Slaven poručuje da bez zadrške prihvatimo djecu s teškoćama u razvoju, jer ona su dio našega društva. Kaže, djeca nemaju posebne potrebe, nego mi trebamo poseban način da bismo prišli toj djeci.

I još nešto za kraj; ključ koji otvara vrata prema djeci i njihovom svijetu je čista i bezuvjetna - ljubav. I zato je on Ponos Hrvatske.