Obiteljski Memory, stara igra u novom obliku

Četiri zagrebačka zida čuvaju stotinu godina povijesti. Zidovi su to jedne od rijetkih knjigovežnica u kojoj se na starinski način proizvodi nešto novo – hrvatska verzija poznate igre za vježbu pamćenja – Memory.

Na ideju je na pute prema moru i prijateljici došla mlada obrtnica Ivana Radić. Učinilo joj se zgodno da djeca upoznaju članove obitelji kroz igru.

Već malo više od godinu dana uz njezinu igru okupljaju se mnoge obitelji i prijatelji. Ivana nam je otkrila kako je izrađuje uz pomoć starih strojeva. Najteži dio posla je, kaže, odabrati od kojih fotografija napraviti igru. Za lijepljenje koristi grafičko ljepilo za papir koje je trajno baš kako i želi da budu izrezane sličice.   

U izradi koristi lijepu staru prešu za koju nije trebalo kupit licencu, nije ju trebalo nadogradit na novu verziju i ne može ju ni jedan virus uništit tako da nas nikad do sad nije iznevjerila, veselo govori Ivana. Nakon što su se sličice u preši sušile ujutro slijedi provjera. Ako Memory ne ostane dovoljno u preši, postoji opasnost da se fotografije odlijepe. Sada kada je sve sigurno Memory ide 'pod nož'. Pri rezanju potrebno je strpljenje i preciznost. Nakon toga obradom se zaglađuju rubovi tako da igra bude sigurna za djecu. Brusni papir uklonit će svaki nedostatak na minijaturnim fotografijama. Tek tada obiteljski Memory može na pakiranje.

Ivanini paketići često putuju i izvan granica Lijepe naše, stiglo su tako do Nizozemske, Njemačke, Austrije, Kambodže, a jedna smo što ne krene 'preko bare' do San Franciscoa.

Ivana s pamćenjem problema nema, što se ne bi moglo reći za neke naručitelje. Nekad mame nazovu i onda odjednom pošalju 36 slika i onda mi nakon dva dana zovu 'čujte, oprostite molim vas, ja sam zaboravila svekrvu, to mi se nije smjelo dogoditi, hoćete li molim vas i nju ubaciti'…  i onda mislim, ako je do svekrve može biti i par više.
No, bez obzira na to tko vas gleda s Memoryja ili koga slučajno nema, važno je da ga igrate i to sa svojim najmilijima.