Ličke ovce na obroncima Zagrebačke gore

Janjce, pasminu lička pramenka, doselili su iz Like na obronke Zagrebačke gore u mjesto Oroslavje. Miroslav Popović i njegova obitelj  jedini su uzgajivači ove sorte ovaca izvan Like.

U trenucima kada nam se život čini nepravednim i preteškim najčešće svi pomislimo isto: odselit ću negdje na brdo i uzgajati ovce! Obitelj Popović učinila je upravo to. Glava obitelji Miroslav odlučio je prije 10 godina svoju obitelj odvesti u, kako kaže, prekrasno mjesto Andraševac. Bio sam informatičar, specijalist računalnih mreža. Odlučili smo doći u ovu idilu i sad se bavimo poljoprivredom, uzgojem ovaca.

Miroslav je odrastao na maksimirskim Ravnicama. 1986. bio je prvak Hrvatske u atletici, bio je i član reprezentacije akrobatskog rock and rolla i vrstan informatičar.  Ali takav, tipičan gradski život, kaže, bio  mi je dobra škola za ono što me čeka na selu. Od malih nogu kroz sport sam naučio da je izvrsnost pokretač svega i ono što polučuje rezultate. Tražio je nešto čime bi se mogao baviti, a da se time ne bavi mnogo ljudi. Krenuo sam u poljoprivredu, usavršavam se svakodnevno, pratim najnovije trendove u uzgoju životinja i smatram da idem uzlaznom putanjom, ističe Miroslav. Posjedujem prestižni  svjetski certifikat koji umrežuje ljude, robu i usluge. I u poljoprivredi ima prostora za primjenu. Povezivanje nas ovčara, vjerovali ili ne, najmodernijim tehnologijama da u svakom trenutku znamo tko ima potražnju na tržištu svojih proizvoda.

I ovce koje uzgaja pomno je odabrao, odlučio se za ličku prmaneku, zaštićenu autohtonu sortu poznatu po tome da je sitnija, ali i otpornija. Prepoznaje se po crnome oko oka, ima rep do visine gležnja i ovnovi su nešto krupniji. Čuvaju svoje stado. Tihi su osim ako imaju zahtjeve. Možda vam se učini kako neku od ovih preslatkih ovaca prepoznajete… Ništa neobično jer je upravo ova sorta zbog svoje ljepote i vedrog duha često u reklamama i crtićima.

Iako i zimi prekrasan, dom Popovićevih je još veseliji u proljeće kada imaju više životinja, voća i povrća i šarenog cvijeća. No, lijepo je i preostali dio godine. Supruga Anita po struci je vjeroučitelj. Imaju četvero djece, svi odreda odlikaši – sin Edgar (6. razred), kćer Mirka (3. razred) te sin Pavel (2. razred) i prvašić Jan. Osim što su svi vrijedni učenici pomažu i na imanju. Na selu uvijek ima mnogo posla, a u ovoj obitelji to nikome ne pada teško. Mirka je kao jedina sestrica zadužena pomagati mami Aniti. Ne smije se zaboraviti na još jednog člana obitelji, najmanjeg među njima ali najboljeg radnika – psa imenom Hige, glavnog čuvara ovaca.

U dvorištu obitelji Popović igraju se i slobodno šeću pijetlovi i  koke Hrvatice koje jaja nesu i po snijegu, crveni praščić i još mnoge druge životinje. Ipak, djeci nema draže životinje od ovaca i janjaca.

Suživot s biljkama i životinjama, svjež zrak, domaća hrana i bezbrižna igra u prirodi… ovoj obitelji povratak u grad ne pada na pamet! Živjeti na brdu kraj šume i uzgajati ovce, pitamo se - zašto je mnogima to tek - rezervni plan?