Građevina, znanost i dizajn - u službi općeg dobra

Među prioritetima nizozemskog predsjedanja Europskom unijom su inovativni rast i promicanje javno-privatnog partnerstva, ali i održivost. Da se sve to može pronaći i u Nizozemskoj dokazuje priča Dragana Nikolića.

Visoka gradnja kao održivo rješenje - grad iznad rijeke

Najviša i najveća zgrada u Nizozemskoj, visoka 150 metara, nalazi se u Rotterdamu, uz Erasmusov most. Prostire se na 160 tisuća metara četvornih - tri tornja izdignuta na zajedničkoj bazi površine jednake onoj nogometnog igrališta. U zgradi su uredi, stanovi, hotel, konferencijske dvorane, trgovine i restorani. 'Ispod zgrade teče rijeka Maas. Riječnom vodom zgrada se koristi za hlađenje. U uredima se za rasvjetu rabi pametno rješenje - čim uđete u ured, svjetlo se pali, a ugasi pri njegovu napuštanju. Kad god jedan od 24 dizala, koliko ih ima u zgradi, stane - vraća energiju u energetski sustav', kazao je arhitekt Kees Van Casteren.

Za izgradnju grdosije od čelika i stakla trebalo je ukupno 14 godina. S projektom se počelo u vrijeme ekonomskog procvata '97. Bio je zatim na čekanju četiri godine, kada se dizajn zgrade razvijao bez ijednog njezina stanara. Ipak je završena. Jer u Nizozemskoj sve više ljudi seli u prenapučene gradove, pa je visoka gradnja jedino održivo rješenje.

Novi dio Utrechta - 19 godina planiranja 'savršenog' grada

U novom dijelu Utrechta, naselja u središtu Nizozemske, do 2019. živjet će 100.000 ljudi. Riječ je o najvećem stambeno-industrijskom gradilištu u zemlji u posljednjem desetljeću. Vrijednost projekta je 200-tinjak milijuna eura. Gradi se od 30 do 35 tisuća stanova i kuća. Naravno, 30 posto svih stanova bit će društveno. Prema projekcijama u tom se projektu stvara 40 tisuća novih radnih mjesta. Vlasti ne žele da 'naselje' bude gradska spavaonica pa svaki njegov dio ima svoje 'minisredište' s javnim ustanovama.

Sve je isplanirano još prije 19 godina. Kako građani ne bi u novi dio Utrechta putovali autocestom, izgrađen je tunel kroz koji autocesta prolazi ispod novoga naselja. 'Ne možete izgraditi golem urbanistički projekt i tek tada rješavati pitanje infrastrukture i fizičkog izlaska iz naselja. Ovdašnja dionica jedne od najbitnijih nizozemskih autocesta zbog ovoga projekta gradi se nanovo. Gradi je država, čiji je vlasnik. Autocesta će imati šest trakova u svakom smjeru, dvostruko više nego dosad', tvrdi inženjer Johan De Kock.

Sve ima predznak ekološki - podloga na dječjem igralištu napravljena je od samljevenih tenisica, sve su zgrade niskoenergetske, tu je i jedna od najduljih biciklističkih staza u Nizozemskoj. Centraliziran sustav grijanja smanjuje potrebu za gorivom, ali i emisiju stakleničkih plinova, za trećinu. Cilj je Utrechta da do 2030. bude slobodan od stakleničkih plinova. 'Postojat će tri vodoopskrbna sustava.

'Voda iz kućanstava i voda koja se slijeva na tlo idu zajedno prema pročišćivaču. Kišnica, koja pada na krovove, čim prije usmjerava se u sustav potrošnje. Kuće se zagrijavaju iz centralnog gradskog sustava. Na isti način i voda u kućanstvima. Nema privatnih bojlera', pojasnio je De Kock. Stari dio Utrechta, s 200 tisuća stanovnika, ima istu površinu kao i novi dio grada. Cilj je da u Utrechtu, četvrtom najvećem nizozemskom gradu, na kraju ne živi više od 350 tisuća stanovnika.

Nešto što inače stoji 40 milijuna eura, na kraju stoji samo - šest

Mala općina Brummen zbog depopulacije možda za deset godina neće postojati. Nisu zato željeli izgraditi novu gradsku vijećnicu, već su obnovili i modernizirali vilu iz 19. stoljeća. Građevina je dizajnirana tako da bude 30 posto ekonomičnija od standardnih gradskih vijećnica. Troškovi izgradnje bili su za trećinu jeftiniji.

To im je, prema riječima arhitektice Maartje Van Der Berg, uspjelo zahvaljujući principima cirkularne ekonomije - bila je to prva građevina na svijetu izgrađena na tim principima. To znači da su pojedini dijelovi građevine, zidovi ili fasada plaćeni izvođaču radova po nižoj cijeni. Njemu je zatim ostala mogućnost vlasništva nad tim materijalom, koji se nakon isteka vijeka trajanja ove građevine ponovno iskorištava. Cijeli projekt ostvaren je na temelju javno-privatnog partnerstva, dobio je novac i iz europskih fondova. Nešto što inače stoji 40 milijuna eura, na kraju je stajalo - šest. Projekt je to koji je osvojio mnoge nagrade, a nizozemski Državni ured za upravljanje državnom imovinom, poručuje arhitektica Maartje Van Der Berg - razmišlja kako krenuti ovim tragom kad su u pitanju građevine u njegovu portfelju.

Pionirski projekt i na amsterdamskim kanalima - prva kuća koja se trodimenzionalno printa na mjestu.

3D print može digitalnu datoteku pretvoriti u fizički objekt. Konačni cilj: gradnja brža od konvencionalne. Kao i stvaranje obnovljivog, održivog i jakog materijala, koji može konkurirati postojećima. Najprije se uzorci printaju na malom 3D printeru, a nakon optimiziranja dizajna u prirodnoj veličini, na velikom printeru. Sloj po sloj bioplastike. Soba po soba. Na kraju će se sobe spajati kao veliki lego blokovi. U isto vrijeme printa se i fasada i unutarnji dio zida, kao i namještaj.

'Idealno bi bilo mailom poslati na drugu stranu svijeta svoju zgradu. Za to ne trebate velike kontejnere ili kamione, što je dobro za okoliš. Printate samo ono što trebate, nema građevinskog otpada. Dugoročni učinak 3D printanja mogao bi biti i istraživanje plastike za taj proces. Ona je bazirana na ekološki prihvatljivom principu. To znači da se može reciklirati, potječe od životinjskog ulja', naglašava Tosja Backer, voditeljica izložbe."

Ovakve su zgrade potpuno sigurne. Čim veća ukrašenost struktura jača njihovu konstrukciju. Kada se elementi slože jedan na drugi, šuplji stupovi unutar njih stvaraju velike gradivne križeve koji podupiru cijelu strukturu. Puno je partnera financijski doprinijelo projektu koji označavaju simbolom novog doba nizozemske kanalske arhitekture - male i velike tvrtke te grad Amsterdam. I ovo je spoj znanosti, dizajna, građevinarstva i općeg dobra - uz održivost kao zajednički nazivnik.