Prva knjiga poezije u 70-toj

Iako je studirao književnost, a završio pravo, strast prema propitivanju života na kreativan način odvela je Lazera Roka Lumezija u svijet nakita. Desetljećima je skrivao svoje pjesme, a na pragu sedamdesete ipak se osmjelio na knjigu i s njom oduševio svoje mnogobrojne poklonike.

U potkrovlju malenoga stana u središtu Zagreba svakodnevno se događa svojevrsna čarolija – nastaje nakit koji je više od uobičajenog doživljaja. Zapravo umjetničko djelo. Metafora.

U usamljeničkom i kontemplativnom ugođaju izranja iz mašte Lazera Roka Lumezija, jednog od najcjenjenijih hrvatskih majstora oblikovanja umjetničkog nakita.

Kada je nedavno izišla njegova knjiga poezije Bijeli prsten, bio je to i svojevrstan izlazak iz tajnih odaja. Poezija je svuda oko nas, kaže Lumezi. Samo treba otvoriti sva osjetila. Uvijek je blizu njega neki zanimljiv kamenčić koji inspirira i na stvaranje pjesme i na stvaranje nakita.

I sam naslov knjige Bijeli prsten svojevrsna je metafora povezanosti poezije s umijećem oblikovanja nakita, ali i sa samotnjaštvom koje prati i jedno i drugo. Ali i asocijacija na Lorcinu Bijelu Lunu...

Sve je slučajnost, reći će Lumezi, nikada nismo svjesni što nosimo u sebi. Kad bismo znali unaprijed, onda ne bismo ni trebali stvarati. Zato je proces stvaranja toliko divan! Sam sebi zapisao nešto jednom: podmetneš mi bijeli papir čist kao čistu slučajnost i zapravo sve je slučajno što ćeš gore staviti, a nisi svjestan što si sve propitivao tijekom dana, tijekom godina, tokom života i kakve si misli imao u glavi…

Svaki komad nakita, svaka pjesma nosi u sebi energiju, metaforu, poticaj... Doživljaj života kao divnog čuda.