Nikada nije kasno otkriti svoj novi talent

U Maloj Gorici kod Svete Nedelje živi i radi Boris Krajačić. Odrastao je u siromašnoj obitelji i veći dio života vario je željezo. Nedavno je, sasvim slučajno, otkrio ljubav i talent prema izradi drvenih kipova.


U radionici Borisa Krajačića osjećate se dobrodošli. Drvo, alat, topla vatrica i nešto slobodnog vremena dovoljni su da ovdje nastane pravo remek-djelo. Ekipa Dobrog jutra zatekla ga je kako već 15 sati radi na minijaturnoj figurici svetonedeljske žene, a do završetka će mu trebati minimalno još toliko.

Njegov najveći brentaš visok je 2 metra i 40 centimetara, radio ga kroz 3 godišnja doba, dok najmanji ima samo 9 centimetara i bio je gotov za 30-tak sati.

Figure radi od bršljana, a uglavnom počinje od glave pa zatim kreće na izradu tijela. Pri izradi pazi i na detalje. Žena koju radi štrika i naravno da planira ugraditi i pleteće igle, igle se moraju vidjeti, kaže. Kada su sitni detalji gotovi i kad vidite lik toga i ono što radi, to je u završetku. To mi je najdraže. Ali… uvijek ostaje još malo. Pa uzmete i pošmirglate. Umjetničko djelo nikad nije gotovo do kraja. Uvijek ima još detalja i posla.

U prostoriji iznad radionice Boris je izložio svoje radove. Za njegovu unuku Niku to je carstvo drvenih igračaka. Uz minijature, prostorija je prepuna sakralnih motiva. Tu je i nekoliko varijanti jaslica. Pozornost privlače i neobične ruke koje su dio Borisove apstraktne umjetnosti. Ruke predstavljaju ropstvo, molitvu, figu, viktoriju (pobjedu)…

Cijela priča oko rada s drvetom došla je spontano i nenadano. Gospodin Krajačić nije niti sanjao do prije 10 godina da će jednog dana biti umjetnik i izrađivati kipove. Dokaz je ovo da ne moramo mladi otkriti sve svoje talente. Neki se pojave tek u zrelijim godinama života i onda nam otvore novo životno poglavlje.

Baš kad pomislite da se dobro poznajete i da se više nećete mnogo mijenjati, život vas može iznenaditi.