Goran Tribuson i Pavao Pavličić dva barda hrvatske književnosti

Goran Tribuson i Pavao Pavličić dva barda hrvatske književnosti, dva velika prijatelja, dva velika ljubitelja kriminalističkog književnog žanra. Obojica su nedavno objavili nove romane. Pavličić 'Tajno ime', a Tribuson 'Sestricu s jezera'.

Ekipa Dobrog jutra pozvala ih je na druženje, onako tipično hrvatski, uz kavu i popričala s njima o napisanom i proživljenom.

Pavao Pavličić rođeni je Vukovarac, a Goran Tribuson Bjelovarac, no odavno im je Zagreb stalna adresa. Obojica su studirali na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na kojem Pavličić i danas radi kao profesor komparativne književnosti. A odavno su i prijatelji, već gotovo 50 godina.

U mnogim stvarima imamo onako vrlo sličan put, paralelno, jednom je on rekao da smo mi 'Castor i Poluks', kazuje Goran Tribuson. A Pavao Pavličić dodaje: Imali smo čak ideju, zafrkantsku, ne sasvim ozbiljnu da otvorimo 'Dućan za spisateljske usluge', tamo negdje kod Britanskog trga… Cin, cin zvoni zvono i unutra nas dvojica za kompjuterom pišemo što treba...  Romane, drame, scenarije, ljubavna pisma, sve po narudžbi. No, ideja je ostala na zafrkanciji, ali njihov spisateljski opus nije nimalo takav. Najpoznatiji su kao autori naših ponajboljih kriminalističkih romana, no u svom opusu obojica imaju zavidan broj romana i pripovijedaka.

Sa zanimanjem ih čitaju mnogi, a djeci i mladima su njihova djela dio lektire. Nisam nikad sanjao o tome da ću biti u lektiri, nikad to nisam volio jer lektira je oblik represije nad đacima nisam sretan što sam sastavni dio toga, iskren je Tribuson. Za razliko od njega Pavličić kaže: Ne, ja nisam nezadovoljan što sam u lektiri. Mislim da baš zato što lektira muči djecu, ja si utvaram da djeci naše knjige budu olakšanje. Da su im romani zanimljivi možda su potvrda i brojne književne nagrade koje su obojica dobili. One im ipak nisu najveći motiv za pisanje.

Iako nemaju svjetske bestsellere, u našim okvirima njihovo pisanje je zanimljivo i publici i struci, ali i srodnim strukama, pa su tako potpisnici nekoliko filmskih i televizijskih scenarija. A sam je Tribuson godinama bio redoviti profesor filmskog scenarija na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Tribuson za scenaristički posao kaže da je nekako bio krajnje pomoćno, ti radiš po želji autora, autor je redatelj. A Pavličić da u tome ima i nešto lijepo da se čovjek prilagodi tuđoj visini, tuđim željama i onda kad je tekst gotov, scenaristički posao prestaje i najbolje da se bude što dalje od mjesta gdje se film snima.

Onda i Pavao Pavličić i Goran Tribuson postaju ono što gotovo oduvijek i jesu, književnici. Kada se sastanu pričaju o napisanom, ali i glazbi, filmovima. I tako im prolazi život… uz malo druženja, malo posla i obitelji i mnogo pisanja.