Pisati se može i na naučenom jeziku i to vrlo uspješno

Iza svakog pravog i trajnog uspjeha stoje dvije stvari - jedna želja i mnogo truda. Želju da uspije izvan okvira svoje domovine odavno  je zamislila dramska spisateljica i dramaturginja Tena Štivičić i ove godine joj se upravo ta želja ostvarila.

Drama 'Tri zime', koja je praizvedena u londonskom National Theatreu, osvojila je prestižnu nagradu 'Susan Smith Blackburn' koja se dodjeljuje samo za djela napisana na engleskom jeziku. A i u domovini je u 2015. dobila nekoliko priznanja.

Osoba godine prema mišljenju publike, žena godine prema mišljenju žena. U rodnoj Hrvatskoj veoma je cijenjena, ali njezina umjetnost prelazi granice domovine. U Londonu živi i radi gotovo 13 godina, vrata svjetske slave polako otvara, priznanja godinama pristižu, no 2015. stiglo je jedno vrednije od dosadašnjih. Njezina drama Tri zime osvojila je prestižnu nagradu Susan Smith Blackburn. Ona možda jest velika nagrada i prestižna i najviše mi znači upravo zbog toga što se dodjeljuje dramama koje su pisane izvorno na engleskom jeziku, kaže Tena.

Pisati na jeziku koji joj nije materinski za nju je u početku bio eksperiment, pa čak i rizik. Željela je pisati široj publici, izaći iz okvira poznatog. Uspjela je. Postići tako nešto kao što je bila predstava u 'National Theatre' je zaista veliko priznanje i to mi daje osjećaj da nije sve bilo uzaludno i da sve godine truda i napora nisu bile uzaludne…Potvrdilo je moju vjeru vlastite mogućnosti i ideju da se to zaista može.

Predstava Tri zime nakon britanskog National Theatra bit će izvedena u svibnju 2016. i u Hrvatskom narodnom kazalištu. Jer sve što u svijetu stvori, Tena predstavi i u domovini. Kaže da joj je užitak čuti svoje likove i vlastite rečenice na materinjem jeziku, a k tome je drama 'Tri zime' upravo o obitelji koja je vrlo zagrebačka. Njoj je upravo obitelj najčešći povod da dođe u Zagreb. Tako je i božićne blagdane provela u krugu najmilijih.

Put kojim danas ide bio joj je prirodan. Otac Ivo poznati je dramaturg i scenarist, a majka Mirjana velika ljubiteljica kazališta.  Ipak, Tena je svoju stazu slave, i domaće i svjetske, sama stvorila i stvara je i dalje, jer inspiracije joj nikada ne manjka. Meni se čini da tema nikad ne ponestaje. Ponestaje jedino vremena. Moj je problem u tome što imam osjećaj da i da živim još 150 godina ne bih se stigla pozabaviti svim stvarima i svim motivima za koje mi se čini da u njima leže neke bogate dramske teme.

A svake je godine njezina biografija sve bogatija. Nagrade za svoj rad već je mnogo puta dobila, kazališne produkcije njezinih djela izvedene su u 11 europskih zemalja i jedna je od najizvođenijih hrvatskih dramskih spisateljica. Mnoga su joj djela pretočena u knjige, predstava 'Invisible' čeka filmsku ekranizaciju. Pred njom su još mnoge godine stvaralaštva, vjerujemo i uspješnije od vrlo uspješne 2015.