Pulski beskućnici ne sjede sklopljenih ruku

Radno je u prihvatilištu za beskućnike. Od čarapa se izrađuju  snjegovići koji će se prodavati na božićnom sajmu rukotvorina. U tome sudjeluju svi štićenici.

Dnevni boravak prihvatilišta otvoren je svima. Mnogi ovamo dolaze na radionice, po psihološku pomoć ili jednostavno na čašicu razgovora. Na stalnom je smještaju, pak, desetero korisnika. Toplinu novoga doma ovdje je pronašao i  60-godišnji Josip Kardaš. Izgubio je posao, a kao jamac u tuđem kreditu i stan.

Svi ovdje mogu ostati najdulje godinu dana. Tijekom tog vremena osiguran im je smještaj i tri obroka dnevno. Na raspolaganju im je kuhinja praonica rublja. Životni prostor sami održavaju.

Pravila su jasno postavljena. Ne, samo ona o ponašanjima u kući, već i o tome tko ovdje može živjeti. Prije nego što neki korisnik uđe u prihvatilište razgovara se s Centrom za socijalnu skrb, liječnikom ili užom zajednicom. Tijekom tri je godine postojanja kroz prihvatilište prošlo 50-ero korisnika. Svi su po napuštanju prihvatilišta riješili su svoju egzistenciju.

Sudbina se poigrala s životima ovih ljudi. No, oni od njega nisu digli ruke. Izgubili su sve što su imali. No, ne i optimizam, vedar duh i volju da rade. I u trenutku kada su sami potrebiti tuđe pomoći, volontiraju, pomažu drugima, pa čak i udomljuju napuštene životinjske duše.