Ivica Kolarek je zaljubljenik u gramofone i gramofonske ploče

Ljubav i odanost koja traje već nekoliko desetljeća. Osim ljubavi prema danas sve poznatijim vinilima, ovaj Varaždinac zaljubljenik je u gramofone i gramofonske ploče. Ivica Kolarek je u toj dugogodišnjoj ljubavi prikupio nekoliko tisuća gramofonskih ploča.

Ja nemam stare gramofone, više sam se specijalizirao za zlatno doba osamdesetih godina kad je HI FI bio na vrhuncu i kada su zaista ti gramofoni zvučali dobro. Gramofon je kao tehnologija star preko 100 godina ali i kao oni stari gramofoni na lampaškim radijima. Tu tehnologiju nisam svladao i ne bavim se s tim, ističe Ivica.

U slobodno vrijeme stare i pokvarene gramofone vraća u život. Iako su popravci rijetki, katkad kućna prašina zaustavi iglu na gramofonskoj ploči. Traženje dijelova nije mu problem. Zahvaljujući internetu i ebayu može se kupit sve. Nije tako skupo međutim ovi gramofoni ne zahtijevaju puno dijelova. U principu se ne kvare. Ovo su motori rađeni za vječnost. Većina tih motora može radit 50 godina da se ne isključi. Vrlo rijetko. Više se to svodi na čišćenje i podmazivanje nakon godina kad se to istroši, objašnjava Ivica.

No gramofoni se ne bi koristili da Ivičina ljubav nisu i gramofonske ploče. Ploče sam počeo skupljat krajem osnovne škole, to je bilo 1977/1978. Kad sam malo i ozbiljnije kao tinejdžer počeo slušati glazbu. Teško je reći koliko ih imam, već davno pripremam katalog ali nemam vremena ali recimo da nekih 4000/4500 long plejki imam, dodaje.

Zvuk s gramofona često se čuje u njegovoj kući. Glazba je dio njegova života, a i danas pamti svoju prvu ploču - singlicu grupe Proarte koju mu je tata kupio.

A onda je ljubav samo rasla. Svaka ploča ima svoju priču, ali i mjesto na polici, gdje su posložene abecednim redom. U zavidnoj kolekciji svatko može pronaći nešto za sebe. Lista želja sve je kraća. Ivica je vlasnik gotovo svih ploča koje je želio imati, ostale su samo neke ploče kako bi bile upotpunjene kolekcije.

Danas se vinili vraćaju u modu, ali pravi kolekcionari znaju da postoji velika razlika. Što se tehnologije izrade ploča tiče, možda je čak i bolja, ali što se zapisa tiče jedan je problem koji se nigdje ne naglašava - sam zapis koji se radi prije izrade ploča je digitalni što više ono kad se radio prije na magnetofonima kao analogni zapis, ističe.

Istrošeni rubovi gramofonskih ploča otkrivaju koliko su one zapravo stare. Važno je samo da je na spiralnim brazdama i dalje tonski zapis prošlosti.