Znate li što je bambin?

U Dubrovniku se nekad umjesto okićenoga bora ili jaslica za Božić izlagao bambin - sveta lutka. Danas tu tradiciju susrećemo uglavnom u crkvama - pobožnost bambina osobito se štuje u jedinom ženskom samostanu unutar zidina. 

Kako nekad, tako danas - umjesto okićenog bora ili jaslica, u zavjetnoj crkvici samostana od sigurate Bambin - Sveta Lutka. Lik Djetešca Isusa izrađen od drva ili voska, nekad se izlagao u saločama boljih dubrovačkih kuća. Pomalo zaboravljenu tradiciju danas susrećemo uglavnom u crkvama.

Jednoga kitimo na uspomenu kako su obitelji prije nego su borovi uhodani ovdje u Dubrovniku, mi jednoga ispred oltara nakitimo i prisjećamo se kako su sestre nekad kitile tako i grad i to nas malo približi kako je nekad bilo, rekla je časna sestra Franka Babić, predstojnica samostana.

Samostan od Sigurate posjeduje čak tri bambina iz 18. stoljeća. Najpoznatiji je onaj koji im je oporučno ostavila Anica Bošković, sestra Ruđera Boškovića. Obiteljskoga Bambina često spominje i u pismima bratu. Kad god dolaze gosti u kuću onda ih majka najprije odvede u jedan kantunal đe stoji mali bambin onda se svi smjerno poklonbe i pomole jer je to bila vrlo razvijena pobožnost u toj kući.

On ima povijesnu vrijednost i mi smo nekako posebno prema ovome vezani, svaki dan se molimo, idemo malo bambinu, bambin čuva nas i mi čuvamo bambina. U ratu smo ga nosile sakrile ga u neke vreće ispod dasaka i kamenja, priča sestra Franka.

Anica Bošković, inače prva hrvatska književnica, o bambinu piše i u svojim djelima. Treba ga zabaviti , treba mu zapjevati i treba ga ušikati da dijete zaspi zato se pjeva u našim crkvama se pjevalo danas je već rjeđe te pjesme spavaj, spavaj djetiću nebeski kraljiću.

U jedinome ženskom samostanu unutar zidina, nekoliko koraka iznad Straduna, vrijeme kao da je stalo. Zahvaljujući sestrama franjevkama koje  njeguju tradiciju i čuvaju kulturno-povijesnu baštinu grada.