Indonezija - zemlja bezbrojnih osmijeha

Mlade avanturistice, doktorica i odvjetnica, koje već niz godina obilaze razne egzotične dijelove svijeta u emisiju Dobro jutro, Hrvatska donijele su zanimljivu priču s posljednjeg putovanja u Indoneziju. One su Zrinka Orešković  i Gordana Knaus.
 
Na put u Indoneziju, u kojoj su provele četiri tjedna, odlučile su se jer imaju prijateljicu u Jakarti  koju su usput i posjetile. O Indoneziji ukratko kažu da je velika, siromašna, u njoj ljudi žive od turizma, ribarstva i poljoprivrede. Iz Hrvatske do Indonezije treba putovati gotovo 24 sata.

Iako na karati izgleda mala, kada su planirale svoje putovanje shvatile su im njihovo vrijeme neće biti dovoljno da obiđu sve što bi željele, stoga su dobro planirajući odlučile što hoće, a što neće vidjeti.

U Dobrom jutru govorile su o obilasku tri indonezijska otokaJave, sa svojim hindu i budističkim hramovima, Sulawesia ,s animističkim pogrebnim običajima  i Gili otoka, tj. atola idealnim za odmor.

Sletjele su u Jakartu, glavni grad smješten na otoku Javi, koja im nije ostala u dobrom sjećanju. Doživjele su je kao ružan grad u kojem nemaju trotoare, svi se voze na motorima, a do aerodroma vožnja traje tri sata. Zagađenje je užasno, pa se gotovo nikad se ne vidi sunce. Ipak hramovi koje su obišle na otoku bili su zanimljivi i lijepi.

Otok Sulawesi je strašno zanimljiv. Osim specifične arhitekture, lijepih i šarenih kuća na stupovima, impresionirali su ih pogrebni običaji. U njima se očuvao animizam koji se uklopio u kršćanstvo koje je na taj otok stiglo zajedno s Nizozemcima. Zanimljivo je da pokojnike drže u formalinu dok ne skupe dovoljno novaca za bogat pogreb, tek kad novce održe pogreb. Mrtvace 'pokapaju' u stijene, a lutke u prirodnoj veličini simboliziraju pokojnike, dok drveni ljesovi vise na stijenama.

Na otoku Gili provele su pet dana, brodom su došle na Gili s Balija. Gili su  zapravo tri otoka tj atola u nizu na kojima je velika razlika između plima i oseke, pa lokalni stanovnici skupljaju ribe i rakove kada se more povuče. Otoci nisu pogodni za kupnje i plivanje, ali su zato šetnje prekrasne kao i pogled na zalazak sunca.

Indonezija je tako velika da se samo mali dio može obići u nekom kraćem putovanju, no gdje god krenuli, ono što će se uvijek ponavljati su osmijeh i ljubaznost Indonežana. Nekakav opći dojam nisam uspjela stvoriti jer je Indonezija toliko različita da je svaki dio poseban na svoj način. Izgleda da zemlja uistinu živi nacionalni slogan 'Ujedinjeni u različitosti', kojim se različite rase, kulture, i entiteti, a posebno religije, potiču na očuvanje nasljeđa.