Staklene kuglice u novom ruhu

Staklene kuglice postaju prava rijetkost, a još su rjeđi oni koji ih izrađuju. Staklopuhački obrt star 60 godina od djeda i oca naslijedila je Martina Šimunković iz zagrebačkog Gornjeg Stenjevca. Kuglice se još rade po starom, ali se dorađuju po novom. 

U ovom se kraju gotovo svaka obitelj nekada bavila izradom božićnih ukrasa, kuglica za bor ponajviše. Počinje priču Martina koja je sada već treća generacija staklopuhača u obitelji Križanić iz zagrebačkog Gornjeg Stenjevca. Ona se udala pa nosi prezime Šimunković, no s obzirom na ljubav prema izradi božićnih kuglica ostala je prava Križanićka. Izradu staklenih kuglica započeo je pokojni Ignac Križanić, Martinin djed. Odlučila sam, zapravo nagovorila sam oca da krenemo ponovno u proizvodnju staklenog nakita koji je on zapostavio prije 10-ak godina, govori Martina.

Klasična priča o jeftinijem uvozu Josipa Križanića nagnala je na odustajanje. No, pošle je godine proizvodnje ponovo počela pa sada Križanići rade tradicionalni proizvod kojem u završnoj fazi daju sasvim novi štih. Radi se o ručno puhanim odnosno usno puhanim staklenim kuglama koje se dobivaju od staklenih cijevi koje se specijalnim zagrijavanjem na otvorenom plamenu formiraju u kuglu, objašnjava Martina.

Da puhati staklo nije nimalo lak posao, uvjerila se i Martina. Prve je godine prodajne kuglice puhao isključivo njezin otac, no danas već pomalo i sama to čini. Ja sam odrasla uz izradu božićnog nakita i nakon nekog vremena dođe do zasićenja tih konvencionalnih ukrasa koji se stavljaju i dekoriraju bor i kuću za vrijeme Božića, pa sam kitila sa svim što nisu bile kugle. Zato ne čudi da u obitelji nema niti jednog sačuvanog primjerka starih kuglica. Ostali su tek kalupi.

Ipak, obiteljska tradicija pokucala je na vrata Martininih misli koja je zaželjela napraviti ukras za svoje potrebe. Nastala je čista elegancija koju pruža jednostavnost prozirnog stakla. To je ostavilo mogućnost da se u unutrašnjost kugle nešto stavi i time dobije poseban efekt. Materijali kojima ih puni moraju biti lagani i prozračni baš kao i sama kugla. Koristi uglavnom perje koje nabavlja u raznim bojama, a drvene bojice idealne su za dječje kuglice. Šarene drvene perle, grane i grančice... sve je to našlo svoju kuglicu. Martina uvijek smišlja nove načine kako prozirne ljepotice učiniti još ljepšima, pa su poneke dobile i vanjski dodatak u obliku zlatnih ili srebrnih listića.

Moderan je ovo božićni ukras protkan pričom o staklopuhačkoj tradiciji staroj 60 godina.