Cimet - začin bez kojeg ne možemo zamisliti sezonu blagdana

Cimet je prekrasan začin bez kojeg ne možemo zamisliti jesen i zimu, kao i sezonu blagdana. Brojni kolači pa čak i neka slana jela su podjednako nezamisliva bez ovog aromatičnog te okusom i mirisom jedinstvenog začina. Sve ga se više koristi i u čajevima, mješavinama kave, a popularan je i u pahuljicama za doručak.

Dobivamo ga iz unutarnje kore nekoliko drveća istog roda Cinnamomum, a dvije vrste tog drveta su najpoznatije i njima ćemo se danas pozabaviti.

Cinnamomum Cassia, a poznat i kao Sajgon cimet je vrsta cimeta koju najčešće nalazimo u kupovnim poslasticama - od keksa, kolača, torti i sl. Taj cimet, dok je u obliku kore, je tamnije smeđ, tvrđi i ako gledamo kroz presjek kore pimijetit ćemo tek jedan ili dva do tri zavijena sloja. Kora mu se zna ponekad na krajevima savijati prema unutra. Njega nikako nemojte mrviti u mlincu za kavu jer bi cassia cimet svojom tvrdoćom mogao oštetiti to kuhinjsko pomagalo. Što se okusa tiče, ova vrsta cimeta ima jači i čak pomalo papreni okus. On je jeftinija varijanta cimeta. Kasija cimet se najčešće uzgaja u Kini, Jugoistočnoj Aziji ili čak tropima.

Kada pričamo o Cinnamomum Zeylanicum, odnosno Cinnamomum Verum vrsti cimeta u startu nam je i zbog latinskog naziva jasno da je ovo pravi izvorni cimet koji dolazi sa Šri Lanke, odnosno do 1972. poznate i kao Cejlon, bivše britanske kolonije - obratite pozornost na zemlju porijekla kod kupovine. Ovaj, cejlonski cimet, dolazi u svijetlijoj i poprilično slojevitoj kori - ako stavite kore kasija i cejlonskog cimeta jednu pored druge, razlika je itekako vidljiva. Cejlonski cimet smijete mljeti u mlincu za kavu, mislimo na električni. Okusom je blag i sladak za razliku od kasije.

Kupujete li cimet u prahu, što je najčešće slučaj, teško ćete moći znati o kojem je cimetu riječ ako na pakiranju nije naznačeno koji je točno cimet unutra. To možete provjeriti uz malo kuhinjske, odnosno kemijske čarolije igrajući se znanstvenika. Potrebna vam je tinktura joda, tanjurić i žlićica. Malo praha cimeta istresite na tanjurić. Pokapajte kap do dvije joda direktno na cimet. Ostane li boja cimeta ista, riječ je o cejlonskom cimetu, a promijeni li se boja cimeta u tamnoplavu nijansu tada se radi o kasija cimetu.

Zašto je bitno razlikovati ova dva cimeta, osim njihove razlike u cijeni?

Cimet ima prekrasna ljekovita i antioksidativna svojstva. On je ustvari možda i najjeftiniji izvor antioksidansa. Diljem svijeta se koristi za olakšanje nadutosti, kod grčeva mišića i grčeva probavnog trakta, smanjenje mučnine i proljeva, kod gubitka apetita, za reumatske bolesti i slično. Sve se više istražuje i njegovo pozitivno djelovanje na olakšanje dijabetesa tipa 2. S druge, kozmetičke strane je dijelom losiona, sprejeva, zubnih pasta ili vodica…

Ono što zabrinjava je supstanca kumarin koju nalazimo u cimetu. Dok je cejlonski cimet ima znatno manje, kasija cimet je donosi u prilično velikim količinama. Prema provedenim istraživanjima, kumarin u višim dozama može oštetiti jetru (a i bubrege), što je dakako loša vijest za one koji već imaju problema s jetrom, a nama zdravima služi kao upozorenje za konzumaciju odraslih, a naročito za djecu koja nerijetko, a posebice oko blagdana jedu više poslastica.

Što se djece tiče, već četvrtina žličice tjedno bi im mogla naškoditi, dakle, koristite cejlonski cimet za jelo kod kuće. Svu kupljenu hranu na kojoj izričito ne piše da je korišten cejlonski cimet im ograničite na manje porcije. Eto još jednog motivatora za domaću kuhinju.

Pričamo li o sigurnim dozama za odrasle, već i žličica dnevno bi mogla nakon višetjedne upotrebe uzrokovati probleme pa bi zato i odrasli trebali radije jesti cejlonski cimet. Ukoliko ste cimet uzimali zbog dijabetesa, radije se savjetuje s liječnikom ili nutricionistom i nađite drugu alternativu jer su istraživanja blagotvornog učinka cimeta na dijabetes tipa 2 pokazala rezultat s kasija cimetom dok je cejlonski na tom polju zakazao. Ipak, zdravlje jetre i bubrega je bitno i zato se preporučuje cejlonski cimet.