Kad toliko voliš neki sport - osnuješ i klub

Prvo je Filip našao badminton,  a onda je badminton njega snašao. Toliko da na njega potroši 10 sati svojega dana. S badmintonom su došli i ljudi i prijatelji i rijetka vještina popravljanja reketa, a o nagradama da se i ne govori!

Filip Lončarić obožava badminton. Jer, zahvaljujući upravo njemu riješio se zdravstvenih problema. Sport je dao njemu, pa je i on dao sportu i to najbolje od sebe. Na badminton me uputio tata jer sam imao problema s astmom i nakon nekih epizoda u nogometu gdje sam bio na golu na vanjskom terenu, tražili smo sport u dvorani. Badminton me preporodio, više nemam nikakvih dišnih problema, govori Filip.

Osnivač je jedinog hrvatskog rekreativnog badminton kluba. Flex je nastao prije 5 godina, a danas broji 60-ak rekreativaca. Turniri rekreativcima znače gotovo isto koliko i djeci. Vesele se medaljama, vesele se uspjehu. Izrazito su kompetitivni međusobno, a i dolaze u klub sa željom da se dobro oznoje igrajući badminton, ističe Filip.

Leo Miler je jedan od uspješnijih pojedinaca. Dvostruki je balkanski prvak u veteranskoj kategoriji. No, od uspjeha mu je nešto ipak važnije – druženje i zabava. Filip je super, jedno čudo od čovjeka. On će postati ili veliko čudo ili će puknuti, trećeg nema, kaže o Filipu Leo kojem nije jasno kako sve što radi stigne napraviti u danu koji traje 'samo' 24 sata.

Što je rekreativcima omogućio Filip, najbolje opisuje Izabela Galović Ninić. Ekipa je odlična, trener je odličan, svi rekreativci ovdje su mentalno zdrave osobe okrenute prema sportu. Ima nas raznih generacija, raznih zanimanja, ali nitko ne pita nikog tko je to, što radi, koliko ima godina, svi smo kao velika obitelj i to me oduševljava. Sve dnevne stresove i frustracije koje nakupite na poslu ovdje izbacite i dođete kući kao novi s velikim osmjehom na licu.

Napornim je radom Filip stvorio sve što danas ima. Pravi je vođa i motivator. Kao predavač i trener, osigurao je Filozofskom fakultetu hrpu trofeja. Za to je nagrađen. Ove je godine dobio nagradu 'Franjo Marković' koju fakultet dodjeljuje zaslužnim studentima, a on je svoju zaslužio ostvarenim sportskim rezultatima i sportskim doprinosom fakultetu. Osvojili smo 10 do 12 sveučilišnih trofeja s muškom i ženskom reprezentacijom, ponosno ističe Filip.

Ako mu u ruci nije reket, onda je alat kojim popravlja rekete. Najteži je lom onaj koji nastane uslijed živčanog napada. To su i najčešći lomovi kad žaru borbe ili uslijed poraza igrači razbiju reket totalno. On i prijatelj Boris jedini u Europi znaju potpuno popraviti slomljen reket. Patenti se ne otkrivaju pa kamera Dobrog jutra nije smjela snimiti sve dijelove procesa. Za njegovu vještinu već se zna i u Europi. Došla mi je žena iz Velike Britanije koja je slučajno čula za mene i nije mogla vjerovati da je reket moguće popraviti. Kod njih to nitko ne radi.

Desetak sati dnevno badminton je u Filipovim mislima. Nekad su znali reći, kada sam ja trenirao kao dijete,e da se badminton igra na najmanjem terenu na svijetu – između dva uha. To je definitivno točno. Ponekad Filip zaželi kratku pauzu, no to mi dnevni ritam posla ne dopušta. I ne samo to. On uživa radeći sve što je vezano uz sport koji voli i koji ga veseli.

Ponudio je ljudima oko sebe dinamičan i zabavan sport. Okuplja ih, zbližava i trenira s njima. Cilj da prenese svoj entuzijazam na druge definitivno je ostvario.