40 godina Bijelog dugmeta

U kolovozu ove godine Bijelo dugme je u prepunoj pulskoj Areni započelo turneju 'Tko ne poludi, taj nije normalan' kojom obilježava 40 godina od objave prve ploče 'Kad bi bio bijelo dugme'.

Osnivač grupe i autor pjesama Goran Bregović, vokali Alen Islamović i Mladen Vojičić - Tifa obišli su već Sloveniju, Austriju, Njemačku, bili 'preko oceana', a nakon Pule koncertna se turneja nastavlja 27. studenog u Rijeci, 28. studenog u Zagrebu, 4. prosinca u Splitu te 19. prosinca u Osijeku.

Može li Goran Bregović proslaviti 40 godina Bijelog dugmeta bez Željka Bebeka?

To se pitanje često postavlja čim je riječ o okupljanju Bijelog dugmeta. Činjenica jest da je Goran Bregović bio najveći stup toga banda, ali uz njega jednako tako i Željko Bebek. No njih se dvojica nakon 'razvoda' nikada nisu uspjeli pomiriti osim jednom prilikom na stadionskoj turneji 2005., pa onda oko toga možda i ne treba praviti posebno pitanje. To se jednostavno zna, pa tko voli nek´ izvoli na Dugme bez Bebeka... I nije to tako baš rijedak slučaj. Deep Purlpe bili su bez Gillana niz godina, a na njegovom mjestu bio je David Coverdalwe koji je baš prošle subote imao koncert u Ciboni sa svojom grupom Whitesnake, a na novom albumu izvode samo pjesme Deep Purplea. Čudni su puti umjetnika i zabavljača naročito kad su u nekoj velikoj grupi.

Bez obzira na razilaženje Bebeka i Bregovića, uloga i značenje Dugmeta kao benda i danas je značajno kod nas i u regiji.  Bijelo dugme prvo je pokazalo da je moguće na ovim prostorima 'rock za najširu uporabu' i to rekli bi autohtoni, pastirski.

Bregović je sve crpio iz tradicijske glazbe svih ovih prostora, od Bosne, Makedonije do Hrvatske i natrag. Sam naziv je iz tradicije: Kad bih bio bijelo dugme, mala bi se zakopčala ume. Brega je koristio i nijemo glamočko kolo i dalmatinsku pjesmu, a posebno je bio slab ma međimursku glazbenu tradiciju i Panonsku ravnicu. Napisao je i glazbu za film Rajka Grlića Čaruga (1991.). U brojkama to znači da je Bijelo dugme prodavala do 200 000 primjeraka po albumu što je bio negdje orijentir rock publike u nas.

I tijekom rada s Dugmetom, a naročito kasnije mnogi su Bregovića optuživali ili barem prigovarali da se služi tuđim pjesmama 'pod svoje' ili da koristi obrasce Chuck Berryija itd, itd. O tim posudbama razgovarao je Ante i s Chauck Berryijem i pokojnim Jamesom Brownom, koga su mnogi posuđivali i zaradili novaca i novaca…, na to su mu rekli: 'Ha i ja sam nešto zaradio...' Nisu to komentirali ili napadali. Tko sve nije koristio riffove i Chucka Berryija i Jamesa Browna, pita se Ante. A što se tiče Bregovića jednom sam pitao mog dragog prijatelja pokojnog narodnog umjetnika Šabana Bajramovića: Šabane narod priča da ti Brega krade pjesme, a on odgovorio: 'Ante, Brega lopov brate, ali Ante svi ti oni kradu od Turaka...' Na optužbe da su Rolling Stonesi samo imitatori crnačkog rhythm and bluesa naročito čikaškog, Mick Jagger je sa smiješkom odgovorio: 'Ako i jesmo radimo to odlično!'

Od 1974. Ante se s Bregom često viđao na najrazličitijim mjestima, a zadnjih desetak i više godina uglavnom u Italiji na festivalu talijanske kancone u Sanremu. U Italiji je Bregović posebno omiljen i cijenjen sa svojim Orkestrom za sprovode i vjenčanja.

On je nakon kraja Bijeloga dugmeta stekao izniman status u svijetu ponajviše s glazbom Roma koju majstorski producira i surađuje s mnogim originalnim romskim glazbenicima. Ante misli da mu je romska glazba najveća ljubav. Iako recimo obožava i Ladarice. Čak je htio da s njim i njegovim orkestrom nastupaju dvije pjevačice, ali to nije bilo moguće realizirati pa je angažirao pjevačice iz Bugarske. Bregović je producirao, savršeno rekao bi Ante, glazbu za film Emira Kusturice Underground (1995.) u koju je uvrstio i originalne snimke orkestra Fejata Sejdića, a ne smo svoju glazbu.

Bregović je vezan za Panonsku ravnicu, grčku glazbu ali i talijansku. Prije Dugmeta imao je sastav Jutro. Onako mladi i golobradi otišli su na turneju po Italiji i zapali su neke velike (i) financijske poteškoće pa su morali brže bolje naučiti talijansku tradicionalnu glazbu koja se svira na narodnim veseljima i sličnom da zarade za povratak u Sarajevo. Nije Bregi ništa strano što je u vezi narodnog, gotovo da ga možemo prozvati narodnim umjetnikom, ali je i art direktor i ako itko on će jednog dana i klapsku glazbu prikazati dojmljivo svijetu. Osim toga što je vrstan art direktor world musica, zna s medijima od prvoga dana Bijeloga dugmeta. Sjetimo se samo kako je Dugme bilo i na omladinskim radnim akcijama, ali i u aferama sasvim suprotnim tim aktivnostima.
 
U svakom slučaju veliki koncert u Areni u Zagrebu bit će uvjerljiv podsjetnik na Bijelo dugme, ali i na ono što Brega danas radi.