Jurajev šumski raj

Zagrebačka Medvednica skriva jedno posebno zrcalo. U njemu se neće odražavati naše lice jer je kameno.

Gorsko zrcalo omiljeno je mjesto alpinista i speleologa. Samo stotinjak metara od njega nalazi se Jurajev šumski raj. Na putu uvijek zastane na svojem izvoru. Mjesto okrepe za njega i njegove prijatelje. Izgradnja ove prirodne oaze sljemenskog bisera krenula je 2011. godine. Na ideju sam došao da se odužim svojim pradjedovima što su dobili od Crne kraljice ovu šumu 1420. godine, govori Juraj Caplić.

Četiri godine bile su potrebne da Juraj izgradi svoju oazu. Sada se ovdje druži s prijateljima, ali ni planinari ne mogu samo proći pokraj njegova raja. Svaki dan po dva tri sata mukotrpnog posla, ali ništa nije bilo teško kad imaš svoj cilj i svrhu. Kamena ima ugrađenog jedno 5, 6 tona. Sve je građeno kao suhozid, bez betona, kamen na kamen, ističe Juraj.

Svaki kamen i svako drvo ima svoju priču. Neke priče datiraju iz 15. stoljeća, iz vremena vladavine kraljice Barbare Celjske, poznatije kao Crne kraljice. Imala je dva ljubimca. Jedan je bio crni gavran a drugi ogromni medvjed. Taj medvjed je njoj nestao i jako je patila zbog toga. Narodu je obećala veliku nagradu za onog tko joj pronađe medvjeda. Sretnik je bio moj šukundjed, koji je pronašao medvjeda u stijeni gdje mu je šapa zapela između dvije stijene. Ona oduševljena, jer je došao njen medo, dedi je podarila šume po Sljemenu, ispričao je Juraj.

Za izgradnju medvjeda trebala su mu tri mjeseca, ali radovima nema kraja. Treba dodati još mnoge detalje. Ljudi mi govore da bi bilo dobro sovu napraviti. Ona je simbol mudrosti, a bio sam donekle mudar da ovo napravim za buduća pokoljenja našeg grada i ovog podsljemenskog kraja, kaže Juraj.

Od brojnih detalja koji su posvećeni njihovu kraju, i crkva svetog Šimuna i Jude Tadeja ima svoju priču. O njoj je čak i Dragutin Domjanić napisao pjesmu. Ne nudi se samo druženje na ovih stotinjak četvornih metara. Prema Jurjevim riječima, oltar koji je sagradio svojem imenjaku ispunjava želje. Samo treba zazvoniti zvoncem. Njegova se želja ispuni svaki put kada dođe u svoju šumu.

Ovakav mir i tišina - samo nekoliko kilometara od središta grada. Ovdje nema mjesta za tugu, ovaj šumski raj odiše poviješću, srećom i veseljem, a to je doista – neprocjenjivo.


     Dragutin Domjanić: Kapela

Pri Sv. Šimunu
Kapela iz baroka
pod lipom punom hlada,
i cesta, kaj odhaja,
dok noć i listje pada.
V kapeli kip je v rožah
i drobno svetlo z noći,
a z kipa k nam glediju
tak dobre plave oči.
I če diši tam slajše
i cvete lepše roža,
i če i vehne rajše,
je za Te - Majka Božja.
Tak puno ih z molitvom
pred kipom Ti je bilo,
Ti vsakom si pomogla,
kad vsakog Ti je milo.
A kaj bi ja Te molil?
Ni treba nit povedat,
Ti sama znaš, če hoćeš
vu srce mi pogledat.