Miljenko Kranjčec, samouki kipar i drvorezbar

Kad prevalite pola stoljeća, iza vas je već podosta doživljaja, bilo da ste ih pomno planirali, bilo da ste samo birali smjer. Pa evo iskustva kipara i drvorezbara Miljenka Kranjčeca čije ste radove mogli vidjeti na mnogim izložbama i možete ih pronaći u mnogim crkvama.

Gospodin Miljenko Kranjčec  je umjetnička duša, a usto je, kaže, svojeglav pa je prije 35 godina ostavio posao u tvornici i odlučio se za sasvim drukčiji put: postati majstor kakvih u nas više nema, koji ne strepi ni pred najsloženijim rezbarijama.

Samouk i uporan usavršio se u izradi stilskog namještaja pa njegovi radovi krase sakralne građevine diljem Hrvatske. Stare stilove upija, ali priznaje da upute naručitelja sluša na pola uha, jer mu se u glavi uvijek roje vlastite ideje, i tako od prvog oltara. Kad je oltar postavljen župnik je još na sredini crkve zanijemio od oduševljenje, prisjetio se s ponosom tog prvog oltara Miljenko.

I od onda ne hoda Miljenko po svijetu bez veze. Trenutno stol za služenje mise od lipe, drva mira, izrađuje za varaždinsku franjevačku crkvu. Neki su anđeoski motivi zadani, a neki ga zaokupljaju u snovima, poput ornamenata koji su se s Rangerovih freski preselili u trodimenzionalni svijet i postali - njegovi.

I u preciznom poslu ostao je sasvim svoj. Priznaje da nije uvijek bilo lako preživjeti od svojih vještih ruku djela. Još čuva svoj prvi drveni kip: Majku Božju Hodošansku, kojoj je ime nadjenuo po svojem međimurskom selu Hodošanu. Obogatiti se ne mre, ali živjeti se da, ističe Miljenko. Hobi mu je postao profesija, pa je mora naći novi i tako je počeo slikati.

I tako je gospon Miljenko prevalio svojih prvih pola stoljeća. Tko zna što će nam prirediti u idućoj polovici.