Kako sam Titu objasnio da ga ne želim kao glavnog lika "Bitke na Neretvi"

Bio je to jedan događaj koji ću dugo pamtiti, kazao je za Hrvatsku uživo Veljko Bulajić nakon predstavljanja monografije "Vlakom bez voznog reda u povijest filma". Riječ je o prvom zaokruženom djelu koje na više od 430 stranica donosi poznate i nepoznate detalje o njegovu stvaralaštvu.

Ministar kulture Berislav Šipuš za njega kaže da je autor koji nije stvarao samo ratne spektakle i partizanski film, nego da je riječ o autoru zainteresiranom za stvarnost u kojoj živi i u kojoj je stvorio nekoliko nezaboravnih filmova - koji ne samo da dokumentiraju vrijeme, nego ga i kritički promatraju.

Bulajić je zapravo snimio samo dva ratna filma, Kozaru i Bitku na Neretvi. U Kozari je svega 15-ak minuta ratnih scena, a u Neretvi još manje. Ali su govorili na drugi način o ratu, s autorskim odnosom prema temama, i mislim da je to bio razlog uspjeha tih filmova, kazao je Bulajić u emisiji Hrvatska uživo.

Prokomentirao je i neke detalje iz knjige, primjerice da je tijekom snimanja Bitke na Neretvi bilo malih problema - Titovi savjetnici bili su ogorčeni što u tom filmu nema Tita, a zanimljivo je i da je Živko Kustić u tada visokotiražnom "Glasu Koncila" hvalio humani aspekt tog filma, koji je bio nominiran za Oscara.

Ja sam bio obvezan scenarij filma poslati Titu na čitanje, jer on je dao podršku, a to znači sudjelovanje vojske u filmu. Bio sam pozvan u njegov kabinet na razgovor. Prije razgovora sa samim Titom njegovi su mi savjetnici rekli da im se jako sviđa scenarij, ali da se ne mogu načuditi kako to da Tito nije glavni lik. To je bilo jedno upozorenje meni uoči razgovora i susreta s Titom. Ja sam mu odlučio reći kakav je moj autorski stav, i u razgovoru s njim u četiri oka rekao sam mu da uopće ne smatram njihove sugestije dobrima, da imam čvrsti stav da on ne bude glavni lik filma, i da želim film realizirati o malim ljudima, tifusarima, ranjenicima u toj stvarnoj velikoj epopeji koja se dogodila na Neretvi. On se najednput zamislio, najedanput odlučio i rekao 'Pa dobro, slažem se da to bude vaša autorska koncepcija, snimite film kakav vi želite, i nemojte više uopće s mojim savjetnicima surađivati'. Naravna stvar da je to bilo najvažnije za taj film, komentira Bulajić, dodajući da je imao odriješene ruke i da je "Neretvu" snimio onako kako je doista želio. Film je toliko bio "njegov" da nije prošao ni državnu cenzurnu komisiju koju je svaki film morao proći prije prikazivanja, kaže Bulajić.

Glasoviti Picasso radio je dva plakata, među ostalim za film Bitka na Neretvi, a plaćen je bio s 12 boca vina. To na Bulajićevom licu danas izaziva osmijeh. 





Bulajić je jedan od najvitalnijih domaćih filmskih redatelja, kontinuirano prisutan na filmskoj sceni već šezdesetak godina.

U dijelu hrvatske kulturne javnosti Bulajić slovi kao režimski redatelj jer je snimao velike ratne drame, i misli se da je sve mogao riješiti pozivom Titu, no sve je to velika zabluda, istaknuo je urednik knjige Božo Rudež uoči svečane promocije tog bogato opremljenog izdanja čakovečke nakladne kuće "Zrinski" u kinu Europa.

Rudež je rekao i da je Bulajić jedini redatelj s ovih prostora kojemu se film premijerno prikazao u Louvreu, bila je to Kozara čiju je premijeru biranim riječima popratio Francois Truffaut.

Pablo Picasso napravio je tri tisuće umjetničkih djela, od kojih samo dva plakata - jedan od njih bio je za "Bitku", za koji je kao honorar dobio 12 boca vina, podsjetio je. Taj je plakat jedna od 265 ilustracija monografije koja donosi i niz fotografija sa snimanja, privatnih druženja, primanja nagrada, portrete glumaca, faksimile, dokumente.

Na pedesetak stranica su tekstovi o Bulajićevim filmovima iz vodećih svjetskih tjednika, od Timesa do Moskovskih novosti,  prevedenih s desetak jezika, od kineskog i japanskog do španjolskog i makedonskog.

Među esejima i člancima 35 domaćih i 48 inozemnih autora, su proslov pokojnog Mate Kukuljice i studija Matijaža Zajeca o Bulajevićevoj filmskoj poetici, te tekstovi Ive Brešana, Mirka Kovača, Branka Lustiga, Mire Bogli, Daniela Rafaelića te tri intervjua.

Prikazana je cjelokupna njegova filmografija, s popisom svih suradnika, od debitantskog cjelovečernjeg filma "Vlak bez voznog reda" iz 1959. do ovogodišnjeg "Mjesto sjećanja Vukovar". Obuhvaćeni su svi njegovi dokumentarni filmovi i televizijske serije, te kronologija, životopis, sažetak na engleskom jeziku i kazalo sa skoro 900 imena.

Bulajić je jedan od najeminentnijih autora partizanskog filma, no osim tih filmova monografija pokriva epohe gdje se pokušalo boriti sa suvremenošću, komentirati stvari koje se događale u bivšoj državi, rekao je pomoćnik ministra kulture Vladimir Stojsavljević, u ime Ministarstva kulture koje je financijski poduprlo objavljivanje knjige.

Radi se o vremenu u kojem je jugoslavenski partizanski film u hladnom ratu ipak kotirao puno značajnije nego se to danas želi priznati, istaknuo je, dodavši da treba prepustiti onima koji pišu filmsku povijest da to bez ideološkog predznaka procjenjuju i rangiraju.

Sam redatelj izrazio je zadovoljstvo monografijom o svojoj filmskoj karijeri i suradnjom s izdavačkom kućom. Već sada imamo imamo pozitivne reakcije i planove da je objavi talijanska izdavačka kuća, što je za mene osobno i za našu kinematografiju veliki događaj, rekao je 87-godišnji Bulajić, čije je filmove pogledalo više od 500 milijuna ljudi.

Među osamdesetak nagrada iz Bulajićeve karijere je i pet nominacija za Oscara, Zlatni lav, Zlatna nimfa, a svoj je status najveće zvijezde jugoslavenske kinematografije potvrdio i kao član žirija mnogih svjetskih filmskih festivala, Cannesa, Moskve, Venecije, San Sebastiana.