Ženska povijest zapisana je u njihovim dnevnicima

Centar za ženske studije u suradnji s Udrugom Zamisli želi promovirati čitanje među slabovidnim i slijepim osobama. Prava osoba za jedno od mnogih predavanja koje će se, u sklopu akcije, održati u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke je i dr. sc. Marija Ott Franolić, strastvena čitateljica i proučavateljica ženskih autobiografija.

Ženske autobiografije i privatni zapisi otkrivaju nam prohujale ženske živote, otvaraju prozor u svijet njihovih misli i čežnji. Iz njih doznajemo kako su živjele i što su zapisivale o svojem životu, ali i za čime su težile i kojim su stereotipima robovale. Dr. sc. Marija Ott Franolić proučavala je ženske autobiografije i dnevnike. S jedne strane htjela da žensko pismo postane vidljivo, a s druge strane zanimalo ju je o čemu se žene pisale, što im je bilo važno i da njihovo iskustvo može biti nešto što možemo iskoristiti danas. Kad stavimo ženske tekstove u presjek, iako letimo u svemir i koristimo skype, zapravo su žene u 18. stoljeću postavljale vrlo slična pitanja koja  postavljam i ja danas, ističe dr. sc. Marija Ott Franolić.

U povijesti, manjak obrazovanja i manjak slobodnog vremena u ženskim životima razlog je i malog broja napisanih autobiografskih djela. Ipak broj dnevničkih zapisa malo je veći. Katkad su se žene smatrale nedovoljno vrijednima, pa i kod spisateljica susrećemo robovanje stereotipima. Tako je i u dnevniku Dragojle Jarjević nastalom u doba ilirskog preporoda. Autorica, iako je mnogo objavljivala i bila bliska s Gajem i Trnskim, nije bila toliko poznata. Ona se s jedne strane  se silno opire stereotipima i da se neće udati i da će živjeti od svoga rada i da ne želi o nikome ovisiti, a s druge strane piše u dnevnik ismijavajući se da postoje neke žene koje žele glasati u Saboru i da kaj si one misle, objašnjava Marija.

Autobiografiju je pisala i Marija Jurić Zagorka, a njezin autobiografski roman 'Kamen na cesti' govori o dogovorenom braku i načinu kako ga se oslobodila. Prije nekoliko godina Marija Ott Franolić objavila je potragu za neobjavljenim ženskim autobiografskim zapisima i pronašla opširni neobjavljeni dnevnik pjesnikinje i znanstvenice Divne Zečević na kojem je i doktorirala. Čitajući autobiografske tekstove počneš razmišljati o vlastitom životu, prepoznavati stvari kojima robuješ i zato je važno govoriti o ženskoj povijesti, o tekstovima koje su pisale i u kojima su govorile vlastitim glasom. Novim generacijama moramo na neki način prenijeti ono što je bilo prije, a jedan od načina da pročitaju ono što su pisale njihove bake, majke, tete…

Ženske autobiografije govore o ženskim životima i ženskoj povijesti, koja nije uopće manje važna od one povijesti o kojoj učimo u školi - o bitkama, ratovima i događajima koje su obilježili muškarci.