Franka (11) budućnost je hrvatskog pjesništva

Pozorno čitajte ove stihove – to  je hrvatska pjesnička budućnost:
U jesen
U jesen kad lišće šušti, kiša neprestano pljušti.
U jesen kad lasti više nema, zove ih jedna mala Ema.
U jesen kad tišina vlada, vjetrovi zovu da snijeg pada.
U jesen kad hladnoća prijeti, nitko ništa ne primijeti
.


Autorica je 11-godišnja Franka Moharić iz Pušćina, nedaleko od Čakovca. Talent je koji obećava, a prvu je rimu o proljeću sročila u prvom razredu. Od svega što je okružuje stvara rime i odmah ih zapisuje, kako ih ne bi zaboravila.

Stih po stih, skupilo se od prvog do petog razreda dovoljno pjesama i za zbirku - prvu i već ovjenčanu lovorikama. Frankine Male usnule priče dobile su posebno priznanje na ovogodišnjoj dodjeli nagrada za mlade pjesnike Anđelko Novaković, koje dodjeljuje Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Frankina mama Gordana objašnjava kako postoji priča oko same prijave na natječaj. Na internetu je našla uvjete ali su se zagubili u kući. Na (ne)sreću, suprug je slučajno razbio staklo na jednoj slici i ispod je bio taj papir. A kada je trebalo prikupiti pjesme za zbirku, nedostajala je jedna. Nigdje je nisu mogli pronaći a na koncu je iskrsnula među maminim receptima!
Srećom, sve su stigli na vrijeme poslati, točnije zadnji dan ili kako se kaže 5 do 12, i njihov je trud nagrađen. Priznanje je stiglo neočekivano, na ponos cijele obitelji - mame i tate, sestara Barbare i Petre i najmlađeg Olivera.

Sigurno je jedno - Frankina je budućnost u umjetnosti. Osim što piše, ona crta, slika, izrađuje kolaže, svira, čak i sklada. A tek je počela i već, može se reći, predvodi neke nove klince hrvatske poezije. Stvarno smo ponosni na Franku, možda još nismo ni svjesni koliko to znači i što može donijeti u budućnosti, dodaje ponosna mama.