Nema opasnosti za Michelangelove freske u Sikstinskoj kapeli

Rezultati istraživanja i tehničkih ispitivanja u Sikstinskoj kapeli pokazuju da nema potrebe za novim restauratorskim radovima i da je razina ugljičnog dioksida znatno manja. Stoga nema bojazni da će veći broj  posjetitelja koji se očekuju tijekom nadolazeće jubilarne godine, štetno utjecati na glasovite freske.

Naime u ljetnim mjesecima kapelom - gdje se bira papa - dnevno prođe i do 20.000 posjetitelja. Prašina, znoj i ugljični dioksid velika su opasnost za Michelangelove freske stare više od 500 godina. Vatikan je zato prošle godine ugradio novi sustav za filtriranje zraka i novu rasvjetu koja proizvodi upola manje štetne topline.

Tajne skice u Sikstinskoj kapeli?

Sikstinska kapela sagrađena je na zahtjev pape Siksta IV. između 1477. i 1480. godine. Tamošnje freske Michelangela Bounarrotija smatraju se vrhuncem renesansnog slikarstva. Kipar je u Rim dospio na prvotni poziv Pape Julija II. da izradi golemu grobnicu s 40 kipova u prirodnoj veličini, koja nije dovršena. Papa je 1508. za Michelangela imao drugu nevjerojatnu narudžbu - oslikati svod Sikstinske kapele.

Zidove kapele već su oslikali majstori 15. stoljeća, uključujući Botticellija i Perugina. No svod je bio obojen u plavo, a na njemu su se nalazile zlatne zvijezde. Postojao je i problem pukotine na svodu. Julije je zahtijevao da se svod potpuno obnovi i zapovjedio je Michelangelu da na njemu naslika 12 velikih figura apostola. Tijekom radova narudžba se multciplirala te je od početnih 12 prerasla u više od 300 ljudskih figura na površini od 550 četvornih metara. Michelangelo je na stropu Sikstinske kapele radio četiri godine, većim dijelom ležeći na leđima, a Posljednji sud slikao je šest godina.

Freske su prvi put javno pokazane u kolovozu 1511. godine, a dovršene su u listopadu 1512. Dvadeset i četiri godine poslije Michaelangelo se ponovno vratio u Sikstinu da naslika Posljednji sud na zidu iza oltara. Michelangelo, koji je strahovao da će i sam biti osuđen, tom je prilikom naslikao svoj portret u liku svetog Bartolomeja. Za svod Sikstine Michelangelo je nadahnuće crpio iz pjesme koju je sam napisao:

Sva ljepota na ovoj zemlji
što je nađe željno i budno oko
nalikuje na božanski izvor
iz kojeg svi potekosmo
u njemu već vidimo komadić raja.