Torturi je danas mjesto samo u muzeju

Tortura kao jedan od najekstremnijih oblika nanošenja tjelesne i duševne boli kako bi se od osobe izvukle informacije, vrhunac je doživjela u srednjem vijeku. Tada su ljudi bili mučeni na najokrutnije načine. Tortura je toliko utjecala na ljude da su joj danas posvećeni i muzeji. Jedan takav nalazi se i u Zagrebu.

Lomilica kostiju, stiskalo za prste i stolica za mučenje vjerno podsjećaju posjetitelje zagrebačkog Muzeja torture na mračnu stranu ljudske prošlosti. Metode mučenja stare su najmanje četiri tisuće godina. Metode mučenja potječu iz 2000. g. pr. Kr. i zapisane su u Hamurabijevu zakoniku. Spominje se nabijanje na kolac, tako su se kažnjavale žene u preljubu i neprijatelji države, objašnjava Renata Santo, kustosica muzeja.

Prilike za dokazivanje nevinosti ili nije bilo ili je bila vrlo bolna. Što je prijestup bio teži, to bi mučenje bilo duže i okrutnije. Sprave koje su izložene mogu su podijeliti u tri skupine. Prve su sprave za sramoćenje, druga su za dobivanje informacija i treće su za ubijanje ljudi, opisuje kustosica Santo.

Grička bi vještica danas bila uspješna pekarica. U 18. je stoljeću optužena za čarobnjaštvo te je spaljena na lomači kao i još 247 žena. Sličnu je sudbinu, ali stoljeće i pol prije, doživio Matija Gubec. Kazne nisu bile isključivo smrtne. Za one koji su se neprimjereno ponašali, bilo je predviđeno javno sramoćenje. Iako je mučenje osuđeno Deklaracijom o pravima čovjeka 1948., ono nije nestalo. Tortura se i danas koristi, samo su se tehnike promijenile i modernizirale, ističe kustosica Santo. I danas je u mnogim zemljama dopušteno mučenje za izvlačenje informacija. Opravdavaju to sprječavanjem mogućeg većeg zla.

Iako čovjek i mučenje idu ruku pod ruku stoljećima, napokon bismo trebali svojoj tamnoj strani prirode stati na kraj.