Jeste li čuli za Školske spomenice?

Jeste li čuli za Školske spomenice? Ako niste ekipa Dobrog jutra krenula je tragom priče o njima i saznala da ih već više od 130 godina pišu rukom ravnatelji škola. Na stranicama spomenica su, osim broja učenika i imena učitelja, ispisane i brojne priče o mjestu, vremenu, događajima i svim onim sitnicama koje čine život u školi i oko nje. 

Naredbom Hrvatske dalmatinske slavonske kraljevske vlade Odjela za bogoštovlje i nastavu 2. svibnja 1880. broj 241 budu zasnovane kod pučkih učiona spomenice koje se imadu dijeliti na 2 dijela, povijest škole i ljetopis škole. Otada je rukom ispisano mnogo stranica Školskih spomenica i svaka od njih priča priču jednog vremena, jednog mjesta i jedne škole.

Spomenice su trebali sastaviti i voditi ravnajući učitelji, ravnatelji škole, učiteljica ili učitelj koji su služili na određenoj školi po određenom propisu vodili su detaljno kronološki desetljećima upisivali sve važnije podatke i događaje vezane uz svakodnevicu škole
, objašnjava Snježana Žegor iz Državnog arhiva u Sisku. Same spomenice su većeg formata i većina ih je vrlo lijepo uvezena, korice su ukrašene zlatopisom, a kada se otvore vidi se prekrasan krasopis tih učitelja, koji nas i tim arhaičnim jezikom i fotografijama učenika, školskih zgrada i mjesta isto tako i raznim ilustracijama, skicama i nacrtima vraća u atmosferu prošlih vremena. Neki od učitelja i učiteljica su posebnim darom upisivali s puno detalja svoje dojmove i svoje zapise tako da i kroz više desetljeća imamo i više različitih rukopisa.

Propisi, uredbe, izmjene, ali i proslave praznika, posjete raznih važnih osoba, školski izleti, uz dodatak pokoje skice ili fotografije, sav školski život sažet je na požutjelim stranicama spomenica. Jedna od zanimljivijih spomenica je ona škole Dubovčak Lijevi, pučke škole koja se vodila gotovo stotinu godina.  U njoj ima vrlo zanimljivih podataka, zabilježeno je tako da je 1934. jedan kineski liječnik posjetio ovo malo mjesto u Pokuplju i zapisao je svoje bilješke i dojmove, objasnila je gospođa Žegor.

Takve zanimljivosti skrivaju se u mnogim školskim spomenicama koje se danas čuvaju u Državnim arhivima poput ovog sisačkog. Tradicija od davne 1880. godine do danas nije prestala, školske spomenice još se uvijek, uz svu tehnologiju, rukom pišu.

Kako danas izgledaju spomenice ekipa Dobrog jutra provjerila je u sisačkoj školi '22. lipnja'. Nekada je spomenica bila izvor drugih povijesnih elemenata, no danas u vrijeme novih tehnologija i toga je sve manje i manje. Na kraju svake nastavne godine pišu se opširna i velika izvješća, a sažetak tih izvješća s najznačajnijim događanjima koji su se zbili stavlja u školsku spomenicu, ističe ravnateljica škole Azra Rađenović. Iako je pisanje spomenica velika obaveza, kasnije listanje budi uspomene na mnoge događaje i bivše učenike te na kraju svakom ravnatelju bude drago što ih je pisao.

Kao što i onima koji zalutaju ili s namjerom prolistaju stranice poneke Školske spomenice bude drago i zaigra im osmjeh kada uđu u priče koju one skrivaju. A tu su i veseli i tužni i važni i manje važni trenuci i događaji zbijeni u rukom pisanim recima baš zato da jednom pobude sjećanja i čitatelja povedu stazom nekih prošlih, ne samo školskih, vremena.