Pronašla sebe pomažući u afričkom sirotištu

Sve je više Hrvata i Hrvatica koje svoje godišnje odmore provode u misijama u Africi. Loreta Leko odlučila se za Kongo, jednu od zemalja u kojoj djeluje snažna misionarska zajednica. Boravak u sirotištu ostao joj je neizbrisivom sjećanju.

Loreta Leko je radila pet godina kao profesorica hrvatskog i povijesti u jednoj gimnaziji. Voljela je svoj posao, ali u jednom trenutku odlučila je učionicu zamijeniti sirotištem u Kongu. Provela je tamo ukupno 7 mjeseci, ekipa Dobrog jutra ulovila ju je na povratku u Zagreb.

Loreta je oduvijek željela otputovati i pomagati siromašnoj djeci. Ideja da to bude sirotište u Kongu, došla je sasvim spontano i slučajno. Prvi dojam pri silasku iz avioni bio joj je 'Bože moja, gdje sam došla?', no misao da se na kraju ipak vraća kući bila je utješna. Domaćine je jako iznenadilo da ona, kao bjelkinja, s njima pije, skače, igra se… Već od prvog susreta osjećala se blisko djeci s kojom je radila.

Strogi gradski centar je sličan europskom, uređene su ulice, ali čim se malo udalji od centra, naiđete na sam pijesak i izuzetno puno smeća. Ja sam vrlo prilagodljiva pa me nije šokirala ta neimaština i život bez struje, koje vrlo često nestane. Jedino mi je bilo teško je živjet bez vode, iskrena je Loreta. U sirotištu se jede samo riža, riža i riža, a od egzotične hrane uspjela probati meso krokodila i kornjače. U Kongu jedu i čimpanze, ali ja to stvarno nisam mogla jest.

U sirotištu u kojem je volontirala nalazi se 30-ak djece različite dobi, a izvan sirotišta pomažu i onima koji su lošeg imovinskog stanja. Sve je financirano donacijama. Loreta je u sirotištu pomagala djeci pri učenju, pratila ih u školu, družila se s njima, uljepšavala im dan. Boraveći u Kongu ispunila je svoje snove i želje te dokazala sebi i drugima da se upornost isplati i da nikakav novac ne može platiti ljubav, zagrljaj, ponos kad bi se djeca u njenom društvu prošetala gradom.

Iako je u Hrvatskoj život lagodniji i sve joj je ovdje poznato, ona planira povratak u Kongo i s nostalgijom se prisjeća veselih trenutaka provedenih s afričkom djecom.