Posljednji Mohikanac među hipijima

Koliko vam je puta prošlo kroz glavu: eh, da mi je putovati po svijetu i biti bezbrižan? Znate li uopće nekoga tko tako živi?

Martina Validžić imala je sreće i slučajno naišla na jednog mladića koji putuje po svijetu, ništa ne posjeduje i tvrdi da je bezgranično sretan i bezbrižan. Upoznajte Woodya – posljednjeg Mohikanca među hipijima.


Čak i za kišne, tmurne dane, Zagrebom tumaraju zanimljivi putnici namjernici. Nekad samo lutaju gradom, a nekad i zabavljaju svoje  domaćine. Andrew Woodman – Woody kaže da živi svoj san. Rijetko ćete danas čuti ovakvu rečenicu, zar ne? No, ona često izlazi iz usta 34-godišnjeg Australca Woodya kojem je Hrvatska dvadeset i neka zemlja koju je posjetio na svojem dugom putovanju.

Putujem već više do 2 godine. Prvo sam putovao nekoliko godina po Australiji, ali i po drugim krajevima svijeta, no uvijek sam se vraćao kući. Ovo je moje najduže izbivanje od kuće, govori Woody. Iako bi mnogi rekli da je u pitanju ludost, velika je hrabrost bila ostaviti stalni posao učitelja u rodnom Brisbaneu i potrošiti svu ušteđevinu na putovanje bez plana. Što je nekad sasvim običnog čovjeka natjeralo da promijeni život?

Imao sam kratku kosu, obrijano lice, godinama sam podučavao djecu, opisuje svoj život Woody. Htio sam se udaljiti od sistema jer je uzimao previše od mog života. Osjetio sam poziv da se počnem kretati, da počnem upoznavati zemlju. Htio sam ovisiti samo o sebi. Putovao sam na glazbene festivale, upoznavao ljude te stekao samopouzdanje da odem od kuće i otisnem se u pravcu koji me vuče…

Srednja i južna Amerika, cijela Europa...sve je proputovao sam. Najčešće autostopom, a često zna i podijeliti troškove s vozačima. Hrvatska mu je usputna stanica na putu do Turske kamo planira stići ubrzo. I gdje god je bio, tvrdi, bio je dobrodošao. Gdje god dio, u Meksiku, Nikaragvi, Estoniji... svugdje su mi dobrodošlicu poželjeli divani ljudi. Osjetio sam se povezanim sa svakim mjestom koje sam posjetio… 

Jedan od razloga što može putovati je i to, kako kaže, što nema baš poveznice s Australijom. Nema kuću, prodao je automobil i sve što je posjedovao samo da bi putovao. Tada nisam imao djevojku, no kako sam otvorio svoje srce, pojavila se i ljubav mog života. Upoznali smo se u Mađarskoj na Rainbow gatheringsu. Ona je iz Njemačke.

Rainbow gatherings su okupljanja slobodoumnih ljudi diljem svijeta koja se događaju nekoliko puta godišnje i tako već 40 godina. Moderni je to Woodstock, no bez pozornice jer svi mogu biti izvođači. To je poput instant zajednice. Ljudi zaposjednu zemlju, svi volontiraju, nema vođe. Organizira se sve da stotine, a nekad i tisuće, žive harmonično mjesec dana bez tehnologije i struje, samo do vatre, objašnjava Woody.

Ono što ga je najviše fasciniralo u tim modernim plemenima jest kako se ljudi lijepo odnose jedni prema drugima. Stoga ne čudi blag i dobroćudan pogled kojim Woody promatra svijet, iako su pogledi prema njemu često neugodni. Doduše, ne viđa se baš često majstor joge kako dubi na glavi u centru grada. Kad me ljudi pogledaju, ja ima uzvratim pogleda jednom-dvaput, no najbolji dio je svega što ljudi uopće ne gledaju jedni druge. Stoga kad nam se pogledi susretnu, ja ima se nasmiješim.

Naravno, većini nas zarobljenima u svijetu računa, prva je pomisao – koliko Woody troši, što jede, gdje spava. Nekad u hostelu, nekad ga dobri ljudi ugoste i počaste večerom. Trudim se ne trošiti više od 10 do 15 € dnevno. To je idealno, no još uvijek je bolje ako mogu svirati i zaraditi natrag novac, iskren je Woody.

Klarinet, chanango, šuškalice. Woodyju iz Woodstocka naših dana cijeli je svijet pozornica. Možda i vas nadahne na neku malu hrabrost/ludost. Ne morate odmah prodati kuću i otputovati na Rt dobre nade. Za početak, bit će dovoljan osmijeh onome to vas ružno gleda.