Na pločama svijet ostaje

Povratak nekih prošlih vremena oživio je i u glazbi. O novoj/staroj modi uz sjećanja na vlastitu mladost ispunjenu pjesmom govorili su DJ Tomo Ricov, glazbeni kritičar Hrvoje Horvat i rock zvijezda Davor Gobac.

Gramofonske ploče izrađene od polivinil klorida rodile su se 30-ih godian 20. stoljeća. Novovalnim generacijama bile su omiljeni medij. CD ih je gurnuo u drugi plan 90-ih godina. 20 godina poslije, longplejke se vraćaju u modu. Postaju cool predmet, svi ih odjednom žele imati kao i gramofone, odlazi se na buvljake i kupuju ploče, kult ploče samo raste, smatra DJ Tomo Ricov.
 
Glazbeni kritičar Hrvoje Horvat glazbu sluša isključivo s ploča. Drago mu je da se one vraćaju u modu, ali kaže da se novije ploče ne mogu usporediti s onima iz 60-ih ili 70-ih. Uspoređuje to s gledanjem filma na velikom platnu ili televiziji te s gledanjem originala Mona Lise u Parisu s gledanjem replike na bombonjeri. Ista slika, ali je doživljaj potpuno drugačiji.

Povratku vinila raduje se i Davor Gobac. Podsjećaju ga na početak karijere. Zadnja dva albuma Psihomodo popa doživjela su vinilno izdanje. Za Gobca ploče imaju jedno sentimentalno značenje. Ja se 'raspekmezim' kad kupujem ploču, jer imam novu ploču. Čak i danas sjećam se sa sjetom kako se nekad prodavali veliki tiraži tih ploča.

U posljednjih je pet godina prodaja gramofonskih ploča narasla 700%. Danas vinile kupuju dvije vrste publike. Prvi su oni, kao i ja, koji su originalno kupovali kad su bili klinci ploče i to im je ostalo kao neka emotivna veza s glazbom iz njihove mladosti. A druga je publika nova generacija, tzv. hipsteri kojima je to zapravo nekakav dio imidža, misli DJ Ricov.

Ploče, singlice ili longplejke starije od 20 godina napravljene su od nepoderive plastike. Zato su danas tražena roba. Moraš imat prvo ili drugo izdanje, ploču koja je izašla 1965., 1967. , 1971. jer su tiskani s friških matrica i najbolje zvuče, ističe glazbeni kritičar Horvat. Za razliku od prošlih vremena, ljudi danas glazbu slušaju u pozadini. Brz životni ritam umanjuje kvalitetu slušanja. Time se gubi 90% glazbe, misli Horvat. Danas slušatelje ne zanima kvaliteta slike ili zvuka nego samo informacija. Ljudi klikću po YouTubeu umjesto da idu u kino i stavljaju male slušalice koje definitivno ne mogu izvući svu masu zvuka.

Vrlo važan dio priče su i omoti. Oni su u prošlom stoljeću izazivali oduševljenje audiofila. Neka su grafička rješenja ušla u legendu. Recimo, prvi Elvisov omot, koji je kasnije kopirao Clash za svoj album 'London calling'… prvi album Dine Dvornika, koji je fenomenalan, nabraja DJ Ricov.

Razlika između nekad i sad, vidljiva je i u cijeni. Danas je naravno situacija puno gora za potrošače dobrih vinila zato što su puno skuplji. Puno teže ih je naći, tako da se vraćamo u prošlost prije 50 godina i pokušavamo nabaviti 'sveti gral iz 70-ih' kome je cijena puno veća. Imao sam situaciju da ploča koja je nekada vrijedila 5 $ danas vrijedi 200 £, objašnjava Hrvoje Horvat.

Zvuk novog albuma u sebi ima nešto što će publiku podsjetiti na stara vremena. Zlatna vremena vrhunskog zvuka teško će se ponoviti, ali vinili će, čini se, trajati zauvijek. Zajedno sa svojim omotima. Jer na pločama svijet ostaje.