Provjerite što znate o toleranciji

'O toleranciji', osma je knjiga psihologinje prof. Mirjane Krizmanić koja je o toleranciji govorila u emisiji Hrvatska uživo.

U predgovoru knjige psihologinja prof. Mirjana Krizmanić piše da jedni misle da je tolerancija poštovanje drugih ljudi, drugi da je to simpatija i naklonost, a treći da je to uživljavanje u živote i sudbine ljudi oko sebe. No, tolerancija, ili kako kaže prof. Krizmanić hrvatski, snošljivost ili trpeljivost nije ništa od toga. Tolerancija je podnošenje onih koje zapravo ne trpimo, koje bi radije da ih nema, koji nam idu na živce, kojima nismo skloni, onih s kojima se ne slažemo, ali ne samo ljudi nego i ideja, svjetonazora, pojava i ponašanja. Dakle, tolerancija  je podnošenje zato što smatramo ili smo uvjereni u to da svi ljudi imaju jednaka ljudska prava. Za toleranciju, dalje prof. Krizmanić kaže da je prva razina komunikacije koja uopće postoji.

Iako se, na prvi pogleda čini, da toleranciju 'ne trebamo', jer nećemo s namjerom dolaziti u doticaj s onim što ne podnosimo, tolerancija nam treba u svakodnevnom životu. Tolerancija nam treba u odnosu i s našom najbližom okolinom, s partnerima, djecom, roditeljem, šefovima… Uvijek trebamo imati jedan dio podnošenje onog dijela njihovih ličnosti koji nam se ne sviđa, onog s čim možemo živjeti a da nemamo potrebu to mijenjati. Isto tako se i od naše okoline očekuje tolerancija naših nekih osobina, ponašanja koja se njima ne sviđaju. Ono što bi trebali tolerirati, protiv čega se ne bi smjeli buniti, su one stvari koje drugi ne mogu promijeniti na sebi. Iako to zvuči teško, prof. Krizmanić uvjerena ja da to nije tako ako ste uvjereni da svi imaju jednaka ljudska prava.

Toleranciju treba učiti, kaže prof. Krizmanić, još odmalena, u obiteljskom okruženju. Najviše predrasuda, iz koji zapravo dolazi i netolerancija, čovjek nauči u vlastitom domu. Toleranciju ne treba miješati s ignorancijom i ravnodušnošću, stavom da se to mene ne tiče i to me uopće ne zanima. Tolerancija je aktivan stav. Ako i kada zakaže obitelj, već vrtić treba uskakati i učiti djecu toleranciji, a učiti treba nastaviti i tijekom cijelog školovanja, pa i na fakultetima. Osim škola toleranciju trebaju poučavati i sve vjerske zajednice, a mediji bi trebali što više isticati pozitivne primjere tolerancije.

Tolerancija ne smije biti bezgranična, tvrdi prof. Krizmanić. Tolerancije ne smije biti prema nasilju, prema mržnji, prema bezobrazluku, prema vrijeđanju, prema negativnim akcijama drugih. Tolerancija mora imati svoje jasno postavljenje granice - Ja vas toleriram, vi imate ista prava kao i ja, ali i vi ne smijete kršiti moja ljudska prava. Ljudi se ne dijele na tolerantne i netolerantne, svatko od nas je u nekom segmentu tolerantan a u nekom drugom nije, ovisno o tome koliko i kakve predrasude ima. Jedan od uzorak pomanjkanja tolerancije, prof Krizmanić vidi u nedostatku uljudnog ponašanja.