Sinišine prolazne stanice

Fotografija je mnogima hobi. Posegnuti za fotoaparatom i pronaći mir, zaustaviti pogled, veselje je koje svaki fotograf, bio profesionalac ili amater, osjeti pregledavajući svoje fotografije. I svaka ima priču, a ova je o Siniši Predavacu, koji fotografirajući zaustavlja prolazne stanice i za svaku nudi promatraču svoju priču. 

Slike govore tisuću riječi, no ove fotografije pozivaju nas u njegovu priču. To je njegova posebnost, pa iako nije profesionalac i s fotografijom se susreo sasvim slučajno, vrlo sugestivno, uz tek pokoju riječ, zove nas da krenemo i zastanemo na njegovim prolaznim stanicama.

Zbog te prolaznosti života koji non stop samo ide i i ide i onda ti kao fotograf se nađeš i klikneš ii to je to zamrznuo si sa jedan moment u vremenu, ali to je sve samo prolazna stanica, priča Siniša Predavac, fotograf amater.

Prije 10 godina uzeo je maleni fotoaparat i krenuo zaustavljati trenutke. Onda kada ga nitko ne primjećuje, kaže, nastaju najbolje fotografije i najzanimljivije priče. Preferiram crno bijele fotografije zato što su više bezvremenske, ne možeš ih staviti u neki kontekst vremena i to mi se sviđa, da se ne može odrediti, da može biti i za ovo vrijeme i za 20 godina i prije 20 godina, ističe.

Skromno ističe da još mnoge fotografske stanice mora proći da bi sam sebe nazvao fotografom. No osjećaj s kojim to sada radi govori da je na pravom putu. Isključim se od svijeta, to je kao što sam rekao terapija. Staviš slušalice u uši i onda si unutar jednog balona u kojem je mir i to je to, kaže. 

Rodni Bjelovar, Zagreb u kojem živi, morski gradovi, strane zemlje i ljudi - sve je zabilježeno fotografijom i tek ponekom riječju u Sinišinim prolaznim stanicama.