Afonso Cruz – ilustrator, pisac i glazbenik

Afonso Cruz živi malenom selu u Portugalu i voli putovanja. U Zagreb je stigao kako bi promovirao svoj roman Kokoschkina lutka, za koji je dobio i nagradu Europske unije za književnost 2012. No to je samo jedna u nizu nagrada i samo jedan u nizu njegovih romana. A i pisanje je samo jedna u nizu njegovih zanimacija, jer on je i ilustrator i glazbenik.

O sebi je ekipi Dobrog jutra svestrani Afonso rekao:
Zovem se Afonso Cruz, rođen sam u malenom portugalskom gradu Figueira da Foz. Radim kao ilustrator, pisac i glazbenik. Vjerujem da je naš život, naš svakodnevni život zapravo inspiracija, tako da ne trebamo putovati na drugi kraj svijeta da bismo stekli iskustvo koje će nas motivirati za pisanje. Tako da inspiraciju možemo pronaći svugdje oko nas, samo ako pogledamo stvari iz određenog kuta i perspektive.

Pišući knjigu u nju unosite sve što imate, svoju dušu, krv, baš sve što imate i ona predstavlja dio ili razdoblje vašeg života. Moje knjige su moja djeca. Nema one koju više volim, one su zaista kao sinovi, nema onoga koji je bolji. Prva knjiga mi je objavljena u listopadu 2008. i otada sam objavio oko 20 i nešto više knjiga .

Kokoschkina lutka
je knjiga o identitetu i načinu kako ga oblikujemo. Ona sadržava osobno uvjerenje, s kojim bi se mnogi ljudi složili, a to je da su drugi ljudi doista važni za naš osobni identitet, za naše postojanje.

Dobio sam nekoliko nagrada. Inače, nagrade mi nisu važne ako ih ne osvojim, no kada ih osvojim, onda mi postaju uistinu važne jer na neki način pokazuju vrijednost uloženog.

Osim pisanja, bavim se ilustracijom i obično ilustriram čak i svoje romane. Koristim mnogo ilustracija u knjigama za koje nije uobičajeno da budu ilustrirane i ne sadržavaju crteže.

Također sam i glazbenik. Dio sam glazbenog sastava koji se zove The Soaked Lamb (Janjeći ragu) što je tradicionalno jelo u Portugalu. Radi se o etno sastavu, vraćamo se korijenima pop glazbe, kao što je blues, tradicionalni jazz i slično, kao i tradicionalna svjetska glazba. Glazba je zaista čarobna vrsta umjetnosti. Može promijeniti vaše raspoloženje vrlo brzo, dok slušate melankoličnu pjesmu postajete melankolični. Također je vrlo tjelesna, jedina umjetnost koja vas potiče na pokret.

Ponekad dok pišem i riječi mi ne dolaze same od sebe, zaustavim se, dohvatim ukulele i zasviram neku pjesmu. Katkad mi baš to treba da bih mogao nastaviti pisati.